RTV Teorija i praksa

sa ogromnim brojem pojedinaca, i to potpunih ličnosti. Ali ne sa „jednom, jedinom, jednoglavom masom”. Opet smo se vratili temi da u budućem razvoju radija osnovni kvalitet i vrednost mora i može predstavljati samo celovita, prava ličnost radnika-kreatora na radiju. EFIKASNOST KULTURNE FUNKCIJE Jedan od osnovnih problema razvoja radija jeste problem efikasnosti njegove kulturne funkcije. Svuda gde se otvoreno priznaju problemi, govorilo se o teškočama u ostvarivanju efikasne kulturne funkcije radija, uz očuvanje prostranog auditorijuma i u načelu naklonjenog slušaoca. Pritom se često spominju slavni dani samih početaka radija, kada je on u stvari najčešće bio uski kulturni program, otprilike što i današnji Treči program s nešto informativnih modifikacija, i zaboravlja da je radio u to doba bio privilegija isključive gradjanske elite. Film i televizija imali su drugačiju istoriju. Radio, u suštini, nije počeo kao atrakcija. Ali, baš pod uticajem drugih i neosporno atraktivnijih medija, on je zaigrao na kartu atrakcije, i baš tu najviše izgubio. To je otvorilo velike probleme, osobito u karakteru rekreativnih programa u najstrožem smislu (kulture kao rekreacije, „zabave-odmora od kulture”, itd.itd). Oni če se u narednom periodu, najverovatnije, rešavati klasičnim pravcem radija: sintezom vrednosti u okviru elastičnih kontinuiranih programa, u kojima je najprostraniji deo sadržaja, naročito muzičkog, u stvari supstrat za stalno prisustvo informacije, kulturnih i srodnih sadržaja, što u velikoj meri olakšava kontakt korisnika sa programom. Ali, baš je tu bilo i najviše stranputica. Tako je, na primer, usmeravanje radija ka njegovim realnim i pravim pozicijama, ka odvajanju od „elitističkog” ili „akademizovanog” shvatanja uloge i sadržaja programa, a pre svega njegovo apsolutno otvaranje prema celini društva i njegovih uticaja, sačekivano često kao izgovor za napuštanje kulturne funkcije radija, za napuštanje insistiranja na prvorazrednom kulturnom značenju radija. Medjutim, nikada u budućnosti radio ne može da napusti svoje kulturne funkcije, јег bi time napustio i svoje osnovne društvene funkcije. Projekcija stvarnih vrednosti u programu jedan je od uslova egzistencije radija. Njegova kulturna funkcija, savremeno shvaćena, oblikovana u kontaktu sa čovekom kome je namenjena, bitan je osnov njegove opštedruštvene funkcije. Pritom nije više mogućno nikakvo „naturanje” radija, nikakvo

94