RTV Teorija i praksa

smisao može da ima nacionalno, političko, kulturno, ili koje drugo progonstvo reči? Jer, ako su jezici, kao i narodi, u prošlosti uticali jedni na druge i u uslovima neprijateljske koegzistencije, zašto ne bi i danas u uslovima prijateljske koezistencije jezika, zajedničkih ideologija i širih ekonomskih i političkih zajednica. Možda bismo, na kraju, mogli zaključiti da je uzrok različitim ocenama jezika na televiziji i radiju, s jedne strane, i u štampi, s druge klasična De Sosirora (De Saussure) distinkcija govora parole i jezika langue , a možda i nepoznavanje suštine radijsko-televizijskog fenomena, njegovih programskih formi i proizvodne tehnologije i neshvatanje, ili nespremnost da se shvati, da u ovoj oblasti postoji specifičnost jezičkog izraza, koju uslovljava priroda samog medija kao društvene institucije i sredstva izražavanja, Svakako, dobrodošli bi bili razgovori, studije i analize o tome kako i u kolikoj meri su radio i TV poslenici koje svakodnevno slušamo ovladali ovim specifičnostima, ili u kolikoj meri se njihovi idiolekti mogu tolerisati sa gledišta standardnog jezika. Ali ovakvi razgovori se moraju voditi na naučnoj osnovi, bez romantičarskih i idealističkih predrasuda što se ogledaju u stavovima i terminologiji koje smo na početku ovog napisa citirali, a koji su nastali u jednom vremenu i naučnoj klimi koji več odavno predstavljaju zaključeno poglavlje u istoriji nauke o jeziku. Na žalost, ova sociolingvistička problematika još uvek je van okvira teoretskog interesovanja naših jezičkih stručnjaka, Iznalaženje uzroka ovome nije, dakako, predmet ovog napisa, koliko jesu posledice, tj. manifestacija purističkih i lingvocentričkih stavova koji kroz ovakve akcije dolaze do izražaja, pa smo se zbog njihovih mogučih negativnih implikacija u svakodnevnom životu na njima, kao pojavi, ovde zadržali.

187