RTV Teorija i praksa

Potreban nam je kritički, dijalektički pregled teorija masovnog komuniciranja, rekao je on. Te teorije bi trebalo oceniti iz dva ugla: 1) teorije i teorijski modeli su funkcionalistički, statični, neistorijski; 2) neke komunikološke teorije i modeli su nekonfliktni, a pre svega neklasni. Društveni sistemi nisu identične, nekonfliktne, homogene jedinice, pa zato i sistemi komunikacija odražavaju socijalnu i klasnu strukturu, konflikte i antagonizme. Javna opštila su deo konfliktnih interesnih struktura i instrument različitih političkih i ideoloških snaga, a ne samo tradicionalno i jedinstveno sredstvo sporazumevanja i konsenzusa. Konstrukcija teorijskih komunikacijskih modela je pokušaj rekonstrukcije stvarnosti. Ali je taj pokušaj istovremeno i „simplifikacija” stvarnosti usled subjektivnosti teorijskog pristupa; a) svaka teorija se zasniva na različitim filozofskim pristupima, zato se i u konstrukciji komunikacijskih modela srećemo sa uticajima različitih filozofskih škola; b) svaka teorija pretpostavlja jedan od mogučih socioloških pristupa (strukturalizam, funkcionalizam, marksizam) koji se zatim odražava u konstrukciji modela; c) neki teorijski modeli su mikro-modeli. U stvarnosti se, međutim, srečemo sa različitim nivoima komuniciranja, od ličnog do masovnog. Socijalno komuniciranje obuhvata sve nivoe komuniciranja globalnog društva; d) komunikacijski fenomen je socijahni fenomen i nije moguče izbeči multidisciplinarni pristup. Ipak, neke teorije ostaju u okviru samo jedne discipline (socijalne psihologije, sociologije) Društveno i masovno komuniciranje su i temelj komuniciranja u političkim procesima. Zbog toga je neophodno uključivanje politologije i drugih disciplina. Time se več približavamo dijalektičkom pristupu istraživanju masovnih komunikacija. Oblici društvene komunikacije su u istoriji uvek bili uslovljeni načinom društvene produkcije i reprodukcije života 'Način produkcije koji je preovlađivao u istorijskoj društveno-ekonomskoj formaciji nije određivao samo društveno-ekonomske odnose, nego i način društvenog škomuniciranja, načine produkcije masovnih poruka. Sadržaj poruka je bio odteđen oblikom vlasništva nad komunikacijskim proizvodnim sredstvima. Sa druge strane, upravo je taj sadržaj poruka postajao glavna svesna snaga

162