RTV Teorija i praksa

pojedinačnih i skupnih sekvenci. Simbolika dramskog zbivanja dobila je odgovarajuću dinamiku pokreta, neodređene ali ambijentski definisane daleke i bliske, ,večne‘ ovozemaljske prostore. Glas na ulici ili na trgu precizno je ,tamo negde u prostoru', uz tačne zvuke koordinate upravo onakve kakve treba da budu: kratak eho od zidova na 15 do 20 metara i dovoljna mera reverberacije. Komandir, jedno od lica u drami, simbolizovan je u prostoru bez granica. U ponovljenim scenama glasovi se redaju na tri-četiri razna mesta u određenoj sekvenci, i uvek na istom rastojanju u stereo-bazi (ne iz zvučnika u zvučnik).” Situacija pogubljenja na trgu uz prisustvo sudije egzekutora, mase, potcrtana je efektnim uklapanjem muzike Pendereckog (izbor Ivane Stefanovič). Tempo prepleta glasova odgovara psihološkoj uznemirenosti osuđenika koga izvode na vešanje. Literarne i druge istorijske refleksije uklapaju se, svaka sa svojom akustikom, u ovaj dinamični košmar. ~U Elektronskom studiju Radio-Beograda ispitivala se priroda vokalnih, instrumentalnih i drugih zvukova. Mada je u izvesnom broju kompozicija ovaj pristup rezultovao u zvukove koji kao da se nalaze u samom susedstvu već poznatih zvukova modela, on dopušta i biranje različitih udaljenja od istih modela. Što je ova udaljenost veća, to više elektronski medij zadržava svoju nezavisnost, posedujući i veću živost zvuka. Smanjenjem udaljenosti od modela oživljavanje elektronskih zvukova postaje izrazitije, ali se istovremeno pojačava jedan uslovno nepoželjan efekat; zvuk sintetizovan u znatan napor i rad može izgledati istovetan sa modelom”. (Iz programa C.1.M.E., Beograd.) Ovu dvojnost ki*eativno je iskoristio Marjan Radojčič kao reditelj i ton-majstor u drami Sve je manje kišobrandžija Dušana Ilića. Tu je postignuto proširenje unutrašnjeg dramskog vremena i uproščen je prelaz između realizma i fantastike. Svaka slika za sebe dobila je sopstvenu atmosferu, postignutu prema potrebi realističkim ili sintetizovanim zvukom (elektronski studio). Smanjenjem i povećavanjem obima prečnika valjka preko koga magnetska traka dodiruje glavu na magnetofonu, izračunavanjem übrzavanja, presnimavanjem i pretvaranjem u usporenost, ton-majstor Milosav Mitrović postigao je odlične transformacije glasa u nekolikim svojim realizacijama ( Vučja riznica - Luvr, Ostrvo sporih i ostrvo hitrih) i u dečjoj igri Slobodana Stanišića Izlet na čudno zeleno , a sa Polom Pinjonom iz Elektronskog studija.

51