RTV Teorija i praksa

То nas upučuje na to da informacijsko-komunikacijski proces gledamo u sasvim drugoj optici, uvažavajući cjelinu njegovih društveno-ekonomskih, političko-kulturnih i psiholoških učinaka. Valjalo bi se, naime, založiti za kritiku političke ekonomije informacija, a to znači za kritiku društveno-ekonomskih odnosa koji determiniraju cjelokupni informacijsko-komunikacijski proces kao specifičan društveni odnos, kojim je u stvari posredovana internacionalizacija kapitalističkog načina proizvodnje u svjetskim razmjerama. s s i Posljedica te internacionalizacije, koju prati 1 akumulacija kapitala u svjetskim razmjerima, i to jest neprekidno kretanje viška vrijednosti od perifernih zemalja ka svjetskim centrima, jest i u tome što se u tim zemljama na periferiji svjetske privrede razvoj javlja kao nerazvoj, kao dezartikulacija njihovog privrednog života uz opču ovisnost o vanjskoj dominaciji. To sprečava emancipaciju tih zemalja i na planu njihove vlastite društvene organiziranosti. Upravo bi te zemlje, sa specifičnom strukturom i vlastitom poviješću, morale slijediti obrazac autocentrične i autodinamične nacionalne privrede, da bi mogle ostvariti svoju preobrazbu u moderno društvo. Motivi i ciljevi te preobrazbe ni u jednom slučaju ne mogu se odrediti ekonomistički, to jest isključivo na ekonomskom planu, jer se radi o izboru načina života, a taj je moguć samo na najširoj razini njihove socijalne realnosti. 6 Ne smijemo, dakle, zaboraviti da je organizirana svijest o vlastitom povijesnom položaju najjača snaga emancipacije, ali ni to da su uvjeti njezina razvoja i izgradnje i sami određeni dostupnošču izvorima saznanja kojima suvremeni svijet raspolaže.

5 Faruk Redžepagić Telekomunikacije, odnosi vlasništva i nesvrstane zemlje, „Prilozi Zavoda za kulturu Hrvatske 2/1978, Zagreb.

е Samir Amin Teorija akumulacije na svetskom nivou, „Marksizam u svetu” 2-3/1976, Beograd.

225