RTV Teorija i praksa

estradne programe, o njihovom ćLSodjalnom postupanju sa onima koji izvode program, dakle - estradnim izvođačima. Veoma malo, ili skoro nikako, nisam slušao da se govori o suštinskom pitanju - šta je to estradni izvođač, estradni umetnik u našim jugoslovenskim uslovima. Vrlo malo se govorilo i o estradnoj delatnosti, tj. kako odrediti stvarno značenje pojma estradni izvođač - umetnik u našem samoupravnom društvu. Mislim da je to temeljno pitanje. Prvo valja odrediti šta je to estradni izvođač u našim uslovima, a zatim pružiti pravi odgovor na još važnije pitanje - kako se postaje estradni izvođač. Dakle, prvo odrediti pojmovno značenje te reči u društvenim uslovima naše sredine, dati jasne pravce puteva kojima neko treba da ide da bi stvarno postao i mogao da nosi ime estradnog izvođača, odnosno umetnika. Namerno upotrebljavam oba termina, i estradni izvođač i estradni umetnik, jer smatram da, na osnovu našeg jugoslovenskog iskustva, imamo tako širok raspon u obrazovanju, znanju i izvođačkom iskustvu naših Ijudi koji se bave ovim poslovima, da je nemoguče i neprihvatljivo staviti ih sve zajedno u isti koš. Bilo bi smešno i žalosno kada ne bismo pravili razliku između polupismene pevačice narodnih pesama, koja je počela svoj estradni život u nekoj drumskoj mehani, među pijanim gostima koji su isto tako polupismeni kao i ona, i estradnog umetnika, recimo neka to bude isto pevač narodnih pesama i romansi, koji ima pored sveg ostalog školovanja i završenu Muzičku akademiju (Fakultet muzičkih umetnosti). Kako razvrstati, odnosno svrstati u jednu liniju, nekog diletanta humoristu, zabavljača, ćiji prizemni i trivijalni humor možda odgovara jednom delu publike, i one vrhunske umetnike, školovane zabavljače koji ili imaju diplome Akademije odnosno Fakulteta dramskih umetnosti ili dugogodišnji staž u profesionalnim glumačkim ansamblima? Smatram da je prvi когак u rešavanju svih problema estradnih izvođača kod nas određivanje obaveza i dužnosti estradnih izvođača prema njihovom sopstvenom pozivu, odnosno profesiji. Tek tada se može govoriti o međusobnim obavezama estradnih izvođača i umetnika prema društvu i društva prema njima. Zato treba рге svega govoriti o potrebi da se odredi stvarno

234