RTV Teorija i praksa

је da је, umesto „televizije čudovišta”, potrebno poimanje televizije kao multinamenske tehnologije koja treba da služi veoma, veoma širokom broju namera, ciljeva i grupa. Ova, potencijalna, multinamenska potreba televizijskog medija jasno izlazi na „videlo” kada se shvati neprirodnost simboličke zamisli u kojoj bi, recimo, jedna cela kultura, umesto u univerzalne svrhe, pisanu reč koristila isključivo i samo u cilju pisanja, na primer dramskih dela i romana u nastavcima, A to je upravo situacija analogna savremenom metodu korišćenja televizijskog medija. Treba imati na umu, kao što je i Makluan primetio, da se koncept informacije kao robe, koji opterečuje relejno-mrežnu televiziju današnjice, ne može pripisati predispoziciji samog medija već se mora pripisati onim društvenim snagama koje su i koncipirale „relejno-mrežnu televiziju” kakva danas jeste. Ono što mi danas, u našem televizijskom džinu imamo, to je, u prvom redu sistem koji po strukturi, funkciji i dejstvu ne odgoveua prirodi i postignutom stepenu razvoja celokupnog društvenog sistema, prvenstveno njegovih društveno-ekonomskih odnosa Mi imamo „mrežni” sistem, zasnovan na centraUzovanim organizacijama, monopolizovanih kanala i još birokratskih institucija. Sastavni delovi ovog sistema, sami po sebi neodgoveuajući su našem konceptu društvenih odnosa i zahtevima naše neposredne, društvene prakse. Na primer, imamo VHF i UHF područja, imamo satelitski plan, ali nemamo uopšte koncept kablovske televizije. Uz to, imamo i reklamne „spotove”, sponsore i mecene koji svojom aktivnošću, kako kaže B. Kostič, deluju upravo suprotno našim stvarnim potrebama, jer televizijska reklama jeste, iako ne jedino, ali svakako jedno od vrlo efikasnih sredstava širenja potrošačke psihologije, pa preko toga i formiranja tzv. potrošačkog društva koje, u ovom trenutku socijalističkog društva može da bude рге od štete nego od koristi jer jugoslovenskom društvu danas je mnogo nužnija „proizvođačka psihologija nego potrošačka” Ova neujednačenost sastavnih delova TV sistema sa prirodom šireg društvenog sistema, uz činjenicu da se televizijski sistem razvijao u Jugoslaviji bez određenog preciznog ptana, može ukazati na to da, u osnovi, upravljači domačeg televizijskog sistema ne poznaju dovoljno prirodu medija i pravu funkciju koju bi domaća varijanta relejno-mrežnog televizijskog sistema

1 Kostič mr Branisiav, SOCIOLOŠKI ASPEKTI TELEVT/.IISKOG MEDIIUMA Tehnička knjiga, Zagreb, 1972, str. 83.

31