RTV Teorija i praksa

načinjen da uključuje i jednostrano i višestrano adresovane komunikacije, audiovizuelne prenose i javna skladišta traka, morali bismo izvršiti radikalne promene postoječih masovnih medija, sadržane u onome što sam nazvao Nacionalnim informacionim servisom. Takav sistem bi mogao da integriše, da sintetizuje sve karakteristike oba sistema - telefonske mreže i distribucije masovnih medija i da pruži novi kvalitet. On može da uključi distribuciju programa: izdavanje vesti, biblioteku, telefonski i poštanski servis na nacionalnom nivou, zajedno sa obrazovanjem, automatskom kontrolom procesa i pružanjem usluga kao što medicinska ili pravna pomoč. Sve ovo može da bude sadržano u jednora jedinom decentralizovanom, perceptualno adaptivnom, dvosmernom, komunikacionom sistemu koji je kontrolisan od strane korisnika. Kako če izgladiti život sa Nacionalnim informacionim servisom? To ne možemo sa sigurnošču reči, isto kao što nismo znali kako će život izgledati sa štampom, radiom i televizijom pre nego što su ovi mediji uvedeni. Znamo da odgovor treba tražiti na dva nivoa: operacionom, u smislu funkcionisanja celog sistema samog po sebi i u smislu interakcije korisnika s njim preko kučnog komunikacionog centra i konceptualnom, u smislu ciljeva (kulturni, politički, ekonomski) kojima je sistem i konstruisan da služi, i u smislu motivacija, očekivanja i satisfakcija koje možemo da pružimo ili da dobijemo od naše interakcije sa ovim servisom. Dok postoječi masovni mediji predstavljaju industriju marketinga i reklame u kojoj je masovni auditorij proizvod koji se prodaje oglašivaču, Nacionalni informacioni servis može da funkcioniše kao servisna industrija koja če obezbeđivati javni pristup komunikacionim kanalima koje korisnik kontroliše. Smatram da ovo neče biti moguče sve dok Nacionalni informacioni servis ne bude funkcionisao upravo kako treba - kao svaki javni servis potpomognut javnim fondovima; kao legalan monopol koji če, što je suštinski za slobodu i društveni opstanak, silom zakona biti dostupan svakom pod istim uslovima. Vlasništvo nad samim uređajima treba zakonom da bude odvojeno od mogućnosti njihovog programiranja. Nacionalni informacioni servis če, drugim rečima, dovesti do stvaranja „informacionog sistema koji funkcioniše na zahtev”, preko koga korisnik potražuje, prima i plača informacije, njihovu obradu i pristup programima i komunikacionim kanalima. Korisnik če sve ovo dobijati u ono vreme, na onom

65