RTV Teorija i praksa

>? A.Mol, Teorija informacije, BIT, 1968/1, str. 48.

zaliha znakova (k6d) podrazumeva. Na ovaj način razložena celina transcendentalnog identiteta otvara, konačno, analizu radio-dramskog umetničkog dela iz perspektive teorije informacija i komunikacija, kao i iz vidokruga savremene teorije recepcije umetničkih deia. Izvorno razumevanje radio-dramskog umetničkog dela, rekli smo, događa se u jeziku koji je „svagda i odmah sporazumevanje”. „Svagda i odmah sporazumevanje”, da, ali pod uslovom da između pošiljaoca poruke i primaoca poruke postoji u tome momentu jedinstven, obostrano prihvačen kod. Bez zajedničkog kbda nema komuniciranja, pa samim tim, nema ni samopovratne sprege poruka Usmerenost na poruku karakteristika je informaciono-komunikacijskog sistema nmetničkih dela uopšte, što če reči i radio-dramskog umetničkog dela, posebno. „Poruka se” - kaže Abraham Mol - „javlja kao hijerarhijski red fenomenoioških nivoa komunikacije (u ovom slučaju komunikacije radio-dramskog umetničkog dela) koji se slažu i kod odašiljaoca i kod primaoca. Na svakom od tih nivoa poruka pruža i jedan estetski modus i jedan semantički modus shvačanja. Na svakom od tih nivoa primalac ocjenjuje jednu drugu vrijednost koja ovisi o rastojanju između optimalnog shvačanja (maksimumu na krivulji vrijednosti) i kompleksnosti poruke koja mu se daje.” l7 Tako Abraham Mol. Međutim, kada je reč o poruci, valjalo bi naglasiti da u kontekstu razmatranja radio-drame kao umetničkog dela i poruke koju ona konstituiše, nije, i ne može biti govora o običnoj poruci kakvu srečemo u sistemu običnih, ne-umetničkih komunikaciono-informacijskih sistema. Naime, i to je karakteristika kako poruke

122