RTV Teorija i praksa

U kadrovima spojenim rezom, gledalac iznalaženjem nekih zajedničkih referentnih elemenata i ргеко zvučnog kontinuiteta nalazi orijentaciju sa osećanjem odnosa gde je on. Stoga promena mora biti dosledna i gledaočevoj orijentaciji, osim ako se namerno čini suprotno da bi iz takvog odnosa kadrova proizišao, na primer, komičan efekaL Značajnu ulogu u montažnom postupku ima ton. Govor, muzika i pripadajuči šumovi vizuelne strane čine vrstu katalizatora između kadrova spojenih elektronskim montažnim postupkom na televiziji. Rezom možemo postići željenu dinamiku i željeni ritam. To se ogleda u svrsishodnoj smeni kamera, odnosno gustini snimljenih kadrova. Sa napomenom da primena pomenutog oblika montaže zavisi od emocionalne sadržine zbivanja koje snimamo. Posmatranje pojave reza kao načina promene i vezivanja kadrova ne može se razmatrati mimo svrhe kojoj rez služi. To znači da funkciju reza, u montaži na filmu i televiziji, treba gledati u sklopu montažnog postupka, odnosno zakonitosti montaže. Rez na televiziji razlikuje se od reza na filmu, između ostalog i po okolnostima u kojima je nastao. Montažer na filmu uz mogućnost empirijskog „doterivanja” može dovesti rez do nivoa perfekcije. Na televiziji uživo, reditelj i mikser koriste iskustveno saznanje i osećanje za trajanje kadrova i osečaj za trajanje kadrova bez mogućnosti praktične provere efikasnosti elektronskog reza. U direktnim prenosima efikasnost reza se samo naslućuje - predviđa, dok konačni sud donose zajedno TV giedaoci i stvaraoci u toku samog prenosa. Ako imamo na umu da se elektronski montažni postupak -

165