RTV Teorija i praksa

Dr RATKO BOŽOVIĆ: Malo smo se udaljili od one istorijc koja mi jc delovala veoma sveže i podsticajno. Mislim da je šteta da je sasvim napustimo, odnosno biče dobro ako uspostavimo nekakav kontinuitet. Sve što je ovde rcčcno zaista je veoma interesantno i prava je štcta što ovo nc snima televizija. Mislim da bi to bila jedna od najinteresantnijih emisija iz diskusionog, inače dosadnog TV ciklusa. Ja bih se vratio ncčemu što bi bio nekakav red današnjeg razgovora, misleći na časopis, da i jednu praktičnu svrhu imamo na umu. Moram da priznam da je ovdc tcško govoriti zbog toga što su ovde sami asovi telcvizijc, dakle Ijudi koji su ipak doprineli da sc ova televizija razviia, pa je možda-nezgodno da sami sebi prave komplimente. Cini mi se da se neke emisije (da se neki autori) da sc ako hočete -, neke zgodnc stazc moraju akceptirati, prosto i zbog tih autora i autorskih poduhvata i podviga i zbog samc tematske orijcntacijc. Ne bih se prcviše zadržavao na tomc. Mislim da je prava šteta da ovdc nc govori još neko od onih Ijudi koji su pravih programe. Ispostavilo se da jcdna kritička svest o svemu tome, jcdna samosvcst jc jedna sjajna stvar da napravimo prave uvidc u televizijske tokove. Ostaje ono pitanjc trenutka televizije kad je bila atraktivna, pored ostalog, i možda najviše, zbog Lolc Đukiča i jedne orijentacije, ja bih гекао jednog žanra - satire i humora. Sada smo došli u poziciju da svega toga nema u toj meri, pa se moramo pitati: jesmo li mi u tom žanru, u toj orijentaciji, u jednoj kritičkoj poziciji tc vrste, nazadovali, a nc napredovali? Daklc, kad vršimo neku rekapitulaciju tc vrste, mi se moramo upitati šta se tu doista desilo? Da li je svemu tomc

52