RTV Teorija i praksa

27 n Kod nas svako misli da može da bude voditelj kontakt-programa...To je odraz dugogodišnjeg stanja, dugogodišnje kadrovske politike...da se novinarski i ргоgramski kadar stavi pod posebne kritetije, uključujući i onaj govorno-glasovni, govornu kulturu za istupanje u javnosti...A skinuti nekoga s ekrana ili mikrofona, ne znači oduzeti mu hleb. Ovo je društvo dovoljno humano, kad nekome kažemo: nisi za urednika, za voditelja...ostali su na istim bodovima i idu paralelno sa porastom vrednosti boda i nikome nismo ništa uradili zbog čega bi trebalo da nas peče savest... Ali kadrovska politika bi morala da se vodi i u odboru i u školovanju. Bez toga biče sve više privatnih razgovora, sve više gafova, a postaje prilično sramno kazati gde radiš...” (iz izlaganja Milutina Milenkovića, glavnog i odgovornog urednika Radio-Beograda). Nije ista logika kad neko kaže: -,,Pa dobro, nema veze, Radio-Šabac, emituje one pevaljke itd. može to da bude i na televiziji.” Ne, po toj logici bilo bi isto kao kad imaš dvorište, pa dok imaš cveče i bunar u tom dvorištu, to je tvoje uživanje, ali onog trenutka kad tu šikne nafta, ona je narodna. Nema više tvog dvorišta. Tako je i sa televizijom. Možeš da emituješ poruku samo kad ona predstavlja opšte dobro. I nikako ne bismo mogli da dozvolimo procese privatizacije. 27 U našoj Televiziji, i to treba da objavi časopis, ja mislim da su vrlo jake tendencije privatizacije. To je obrnuta strana od monopola. M.JEVTOVIĆ: Misiim da bi bilo dobro da iz Mitevičevog izlaganja pokušamo da zaokružimo nekoliko problema. Recimo, ono o entropiji kadrova, poslenika koji rade u Televiziji. Рге nekoliko godina bilo je jedno važno savetovanje. Ja sam bio jedan od diskutanata koji je istakao otprilike ovo isto što je Mitevič rekao: ijudi se zamaraju, ijudi se troše; najskuplje su ideje, ali mi brže menjamo kola nego izanđale ideje. Potrebno bi bilo na jednom širem planu, republičkom, nači način da se omoguči veča pokretljivost ijudstva koje radi u sredstvima informisanja. Јег, recimo ako se ne omoguči priliv kreativnog ijudstva, ako se stalno ne dodaje stvaralačka i druga energija, po drugom zakonu termodinamike entropija svuda vlada, pa i u ovom živom televizijskom organizmu. Bilo bi neophodno da čovek koji radi u televiziji jedno vreme može da bude povučen, da radi neki drugi posao istog kvaliteta, a ne da bude degradiran. Kasnije

64