RTV Teorija i praksa

estetičkim kriterijima, za kriterijima klasično koncipirane estetike. Nije uopšte neophodno isticati da se televizijske emisije ne mogu tako vrednovati. Dakle, to što drug Đukič piše za Informativni program nije primereno zahtevima Umetničkog, jer je dnevno, aktuelno pa i akutno. Umetnički program nema ni tehnološki ni programski prostor za dnevno - i potpuno je na desetom koloseku. Vrlo bih volela da se tokom razgovora vratimo na ovu problematiku, jer mi se čini da je program u kome radim, program kome treba najviše pomoči. Dakle, ne ulazeći ni u kakva vrednovanja, insistiram na činjenici da rad Lole Đukića za Informativni a ne za Umetnički program nije slučajnost već simptom. S.MRMAK: Ako dozvoliš jednu anegdotu na ovu temu, za koju ne znam da li je sasvim tačna, ali mislim da je izuzetno karakteristična. Priča se, kažu, za vreme jednog od naših ranijih direktora dolazi mu grupa Ijutih reditelja i govori o ovim problemima o kojima je Mira Otašević sada govorila: položaj Umetničkog programa na Televiziji Beograd. Govore o svojim problemima, o problemima stvaralaštva i o svemu onome što ih muči. Dobijaju odgovor: -„Dragi prijatelji, shvatite najzad, vi ste za mene pauza između dva Dnevnikal I zdravo!” Govorim onako kako sam čuo, više zvuči kao vic, ali ima nešto u tome karakteristično. Umetničkom programu treba pomoćil Ja radim u tom programu. Cinjenica je da se sve više i više uslovi za rad pogoršavaju. Nisu to više samo tehnički uslovi, finansijski uslovi i oni uslovi scenaristički o kojima

70