RTV Teorija i praksa

kome če se govoriti tri meseca, bilo da se polemiše o njemu, ili da se afirmativno govori. To je pitanje razvoja u stvaralaštvu. Prema tome, niko ko ima u sebi rezervu stvaralaštva, nije za odbacivanje. Mi više ne režiramo na snagu. Ja sam kao mlad reditelj januara 1958. godine režirao živu emisiju, a danas na početku diskusije pitao sam se kako je to bilo moguče da se Slučaj u tramvaju avgusta 1958. režira živo, a januara 1959. sam ja to isto radio sa dramom Misteriozni Kamić Josipa Kulundžiča, koja je bila vrlo komplikovana i gde mi je umetnički savetnik bio Lola Đukič. Naši prijatelji ovde, kolege profesori su upravo ovih dana bili na Fakultetu dramskih umetnosti, jer smo imali prvu odbranu magistrature iz ove oblasti, sa mladim Stankom Crnobrnjom koji je to vrlo časno i vrlo impresivno obavio. Prema tome, mi školujemo reditelje, ali od pet reditelja ako tek samo jedan ostane u profesiji. Mi njima dajemo podlogu tehničko-zanatsku. Međutim, nije to režija, režija je ideja, a ne zanat. Svako može naučiti zanat. Evo, u sadašnjem trenutku naše televizije, mi više i nemamo iskusan asistentski kadar, jer svakih раг godina izgubimo sve asistente koji su radili sa nama. Svi ti asistenti, posle pet godina, nauče šta je švenk, šta je zum, šta je far i automatski traže da budu reditelji, i postaju - što je strašno. I največi broj nikad ne postanu reditelji-stvaraoci, nikad to ne dostignu. Jer, oni smatraju da je režija zanat u upotrebi, a u stvari zanat je pretpostavka, jedna stvar o kojoj ne bi trebalo uopšte da govorimo. A reditelj, to je čovek ideja, ouiiKovanja ideja... Znači, stvaralaštvo je jedan dar prirode koji treba negovati i koji, slažem se sa Lolom,

72