RTV Teorija i praksa

utisak. Več sam ga imao na početku ovog razgovora, kad sam čuo prve tvoje reči (M. Jevtovića) i još pre kad sam pročitao tvoje pismo. Mislim da je veoma dobra ova inicijativa, da odgovorni Ijudi sa Televizije, a ja vidim da su to pre svega stvaraoci Televizije, daju inicijativu za ovakvu jednu kritičku samorefleksiju o situaciji Televizije nakon njenih 20 godina rada. Lično mislim da je tih 20 godina TV medija prebrzo prošlo da bi o njemu mogli da se donose neki brzi i gotovi sudovi. Zato i ovu našu raspravu više shvatam kao Vdnu problematizaciju nečega što treba, ipak dugoročnije da se raspravlja i da, možda, zasnujemo jednu stalnu tribinu na ove teme. Ja bih govorio o tri-četiri pitanja. Mislim da nisu neznačajna: televizija i naš način života, šta se tu dogodilo; drugo, televizija i sistem vrednosti; treče, šta je bitno promenila televizija u klasičnom sistemu informisanja; i četvrto, stojimo li pred nekim otrežnjenjem ovog mladog medija? Izneo bih samo nekoliko kratkih teza, bez neke hijerarhije u vrednosti ovih teza. Kad je reč o odnosu televizije i načina života, mi svi znamo da kulturu antropološki određujemo kao način života. Mislim da je televizija bitno uticala na ritam i sadržaj načina života našeg čoveka i našu kulturu uopšte. Ja sam postavio sebi pitanje: na koji je (o ona ritam uticala. Ona je, verovatno, 10 je moguče empirijski dokazati, nametnula jedan urbani ritam našoj seoskoj sredini, posebno u novije vreme, a gradskoj sredini je nametnula, rekao bih nove urbanističke zahteve u širem smislu reči; urbanističke zahteve u smislu jedne čitave kulture ponašanja i odnosa.

75