RTV Teorija i praksa

како је televizija, tokom dvadeset godina rada, uspostavljala neophodnu komunikaciju s onima kojima se obraća za iskaze, da bi oni svoju pojavu na televiziji kdristili za iznošenje svog mišljenja, što je imanentno samoupravnom socijalističkom društvu u kome se uočava da postoje različiti interesi i suprotnosti, pluralizam interesa itd. i i Praksa pokazuje da u emisijama dolazi do uglađenosti interesa i sve ispadne korektno i bez konflikata... Zbog toga za iole životniju emisiju, po staroj tezi, treba anketirati seljake, vojnike i decu, jer govore autentično i jednostavno što se sviđa onima koji to gledaju. ...Televizija je jedna od javnih službi, kao što je vodovod itd. koje su važne za opstanak društva. Zbog takvog položaja televizije, situacija u odnosu politika-televizija je vrlo specifična. Potrebno je još veće podruštvljavanje funkcija televizije, Zapaženo je da se u tom procesu zapostavlja vrlo važan element autonomnog mišljenja televizijskih autora: komentatora, dramskih stvaralaca, humorista i dr. Svako treba da ima svoje mišljenje u okviru samoupravnog demokratskog koncepta, da ga iznosi i stavlja na debatu. Izgleda da mi u tu fazu još nismo ušli... Dr P.RALIĆ: To nije televizijska autonomija, ona je pre svega -stvaralačka! ...Nije reč bila o nekoj televizijskoj autonomiji, več autonomiji stvaralaca da ne bivaju deo transmisije.Jstaknuto je da za takav autorski pristup i u umetničkom, i u

84