RTV Teorija i praksa

nisam dozvolio, i ne bih dozvolio da se, recimo neka moja stara emisija emituje, jer bi to tek pokazalo koliko je to bilo glupo. Hoču da kažem da je to bilo možda vredno u tom trenutku, u ovom trenutku sigurno ne bi valjalo. I ne volim i ne želim da se to ponovo pokazuje. To je imalo vrednost u jednom određenom periodu. I ja mislim da je Televizija takva kakva je bila, u onom periodu, bila izvanredna, zahvaljujuči i tehničkim, pa i filmskim i programskim stvarima. Bila je tada dobra. Verovatno bi sada takav program izgledao naivan. Ali, ipak kažem da sadašnji program ima mnogo pomerenih vrednosti, tj. ima stvari koje mislim, bez obzira na to što izgleda da ja sada hvalim nešto što je nekad bilo, koje sad meni nikako ne idu u glavu, Molim vas, koji put mi več pokušavamo da dokažemo na televiziji da je belo - crno? Ako ste gledali Humoristički klub, novu seriju koja se pojavila, Svako pametan zna da se pozorišne komedije gledaju u pozorištu, jer se to ne čita kao literatura. Sad odjednom pokušavamo da aforizme, koji su izvanredne stvari, ali pisani kao biseri za čitanje, pravimo emisiju od toga što glumac čita aforizme. To je nešto što se ne čita na sceni, što se ne glumi; to je nešto što se samo čita. Mislim da razumete šta hoču da kažem. Tu su pomerene vrednosti, jer se radi na drugim mestima, jednostavno sad pravimo radio od televizije ili televiziju od pozorišta itd. Mi smo ove godine prenosili one emisije Igre hez granica. Ja recimo, lično mislim da uopšte na svetu ne postoji veča stupidarija. To je koštalo, mislim, dve milijarde dinara. Molim vas, to je koštalo sigurno više nego sve što smo Novak i ja napisali za 20 godina i napravili od ovih emisija. Neko ko je

87