RTV Teorija i praksa

OKRUŽUJUĆA REPRODUKCIJA ZVUKA Četvorokanalna tehnika u početku je nazvana kvadrofonskom tehnikom. Međutim, termin kvadrofonija ( quadrophony , ili quadraphonic itd.), nije pogodno izabran i predstavlja latinsko-grčki hibrid u prevodu recimo „kvadratno-zvučni” sistem, i nije nikad precizno definisan pojam o kakvoj se audio-tehnici radi. Svi ovi nazivi proizašli su iz činjenice da se zvučnici stavljaju u četiri ugla prostorije, a da se slušalac nalazi u centru kvadrata. Ovakva raspodela zvučnika bila je uslovljena več postoječom stereofonskom reprodukcijom (sl. 4) kod koje se dva zvučnika ZVL i ZVR nalaze ispred slušaoca, pa se druga dva stavljaju iza njega. Ovakav kvadratni sistem u kome prednji ili frontalni zvučnici određuju prednju (frontalnu) direktivnost, a zadnji određuju pozadinsku direktivnost, uveliko proširuju mogučnost reprodukcije. To je i bio razlog što su počela obimna istraživanja o mehanizmu čovečijeg slušanja, kako bi se odredile primarne karakteristike zvučnih izvora i u isto vreme koliki je optimalni broj NF kanala u pojedinim vrstama reprodukcije.

ZV L ZV R SL.4

Pomenimo ukratko sadašnje sisteme za reprodukciju: • monofonski (1-kanalni) sistem u kome jedna akustična informacija dolazi sa prednje strane slušaoca; • stereofonski (2-kanalni) sistem u kome dve akustične informacije omogučuju slušaocu lociranje zvučnog izvora levo-desno u odnosu na prednju ravan; • ambijentni (3-kanalni) u kome tri akustične informacije omogučuju slušaocu da locira mesto zvučnog izvora u horizontalnoj ravni; i • okružujuča reprodukcija (4-kanalni) u kojoj četiri akustične informacije omogućuju slušaocu da pored lociranja zvuka u horizontalnoj ravni (levo-desno i napred-nazad) dobije i

187