RTV Teorija i praksa

programu radi se o đolcumentarnoj drami, o jednoj mnogo široj projekđji stvari, gdje učestvuje više likova, više sudbina. Čini mi se da su i stilovi prilagođeni u jednom i drugom slučaju što, ako smijem reći, govori i o Televiziji Titograd koja ima specifičnije pristupe. Mi odavno, vjerojatno i s razlogom, njegujemo dokumentarni televizijski izraz iz prostog razioga što nismo mnogo prisutni u drugim, skupljim, igranim programima. NADA PINTARIĆ (stručni suradnik centra za kulturu „Novi Zagreb”): Možda bi bilo dobro da nam sam dmg Cerović kaže kako su prema ovom što smo vidjeli proizašla dva pristupa dokumentarnom filmu. Isti autor, dva pristupa? RAJKO CEROVIĆ: Kod Priče bez naslova krenuo sam na teren sa jeđnom sasvim desetom namjerom. Naime, taj dio grada, odnosno čitav jedan stari dio Bara trebao se mšiti i ja sam tražio temu oko „iščašenja” Ijudske situacije. Ljudi su tu živjeli godinama, decenijama, vjekovima, odjednom je sve to nestajalo i oni su se premještali u nekakve nove stanove, solitere, pa je to bila jedna drama dovoljno provokativna i zanimljiva za nas, za televiziju. Međutim, slučajno razgovarajuči sa nekim Ijudima naišao sam na ove dvije osobe, nikako zajednički, nego sam ženu sreo jednog dana, a trečeg ili četvrtog dana čovjeka, i odjednom sam došao na ideju da van te čitave drame preseljenja, van tog čitavog mšenja, njih dvoje zavrtim zajedno kao nekakvu dramu o samoči. Prema tome vidjeli ste, tu smo imali jedan čissto intimistički pnstup, msmo, osim u jednom trenutku na par minuta, uopče izlazili u eksterijer. Sve se dogodilo u jednoj i u d , ngoj sobi. Dvije kuče u kojima se radnja događa, to jest gdje žive taj čovjek i ta žena, dovoljno su udaljene, oni se skoro jedva poznaju, iako je to malo mjesto. Sve se događalo, dakle, u njihovim sobama, tamo gdje oni žive, i meni se učinilo da je to sasvim dovoljno, da nema potrebe da ih bilo čime povežemo, te dvije sudbine tako paralelno postavljene žive za sebe, imaju različite preokupacije. Ova žena, vidjeli ste, stalno bdije nad slikom svoga muža koji nije više živ. Ona tu sliku neprestano premješta, gleda i

80