RTV Teorija i praksa

KRITIKA

Zorica Jevremović

SPOTOVI NOSTALGIJE (VI)

KAD KONJUNKTFVITIS SKINE SVOJE NAOČARE; 10. avgust, Gost urednik Još jedna sjajna voditeljska inscenacija Dobroslava Silobrčiča: sa malo reči uputio je na njemu svojstven način domačina emisije, filmskog snimatelja Tomislava Pintera da se iskaže kao zanimljiva televizijska ličnost „Zbog čega nosite naočare?” - bilo je jedno od prvih, funkcionalnih pitanja-poštapalica - ~da li zbog reflektora, ili, 0nak0...” - na šta je Pinter, naravno, skinuo naočare za sunce. Istini na volju, Pinter je pri tom rekao da ima konjunktivitis i da teško podnosi svetlost, no, on je ipak - skinuo naočare! Gledaoci su mogli primetiti da naočare za sunce nisu mnogo ni pridonosile ni odmagale znanom izgledu Tomislava Pintera (sa mnogobrojnih fotografija iz štampe), ali uklanjanje jednog inače pomodnog detaija sa lica jednog umetnika koji se bavi vizuelnim komunikacijama, označilo je u okrilju studijskih odnosa odlučujuči momenat za vaspostavljanje „drame čistih vizuelnih odraza”, što se, prirodom stvari, prenelo kao značenje „nagosti i nepatvorenosti” u delokrug komunikacije gledalac - dati TV prizor. Osečanje da ćemo prisustvovati „prirodnom” razgovoru poznatih Ijudi iz javnog i kulturnog života u njihovom „prirodnom svojstvu”, podupirao je proizišli medijsko-uzbuđujući momenat (rečeno dramaturškom terminologijom) koji je nastao pristajanjem jednog filmskog i za potrebe televizije televizijskog snimatelja, da mu televizijski kamermani emisije Gost urednik u času njegovog igranja-bivanja ispred fokusa TV kamere „hvataju lice u gro-planu”. Problematika medija je tako postala problematikom etike: televizijsko je bilo „čitano” kao neumetničko, umetničko je postalo sve ono što se inače imenuje atelevizijskim artefaktima TV prizora. Sve one poluprivatne opaske među gostima Tomislava Pintera tvorile su objektivne istine jednog televizijskog zapisa o čulnim uplivima u druženju ove grupe Ijudi; svaka nesmišljena pauza u toku razgovora oneobičavala

197