RTV Teorija i praksa

londonskog odasiljača otpravlja po 2000 sati zabave godišnje, a dešava se da slulaoci s posebnim zahtjevima i ukusima pišu (i meni koji sam samo muzički kritičar) da plačaju pretplatu za desetak minuta dobre muzike godišnje!” Engleski muzički kritičar ističe godinu dana prije rođenja Radio-Zagreba (po prevodu) u beogradskom poštanskom časopisu: ~Za sada su sonate i simfonije suviše teške za shvatanja mnogih hiljada slušalaca. Poslije nekoliko taktova, dosadi im pa skidaju, ,glavofone‘...” Izraz „glavofon” za slušalice! „Slušaoci se postepeno vježbaju i privikavaju na slušanje i razumijevanje dobre muzike...” „Već imamo poiuobećanje da će se uskoro dva različita brodkasting programa otpravljati istovremeno. Jedan s lakšom muzikom, a drugi sa ,klasičnom‘...” Prije više od pola stoljeća upušta se engleski muzički kritičar u neku vrstu proročanstva: „Nemoguće je sada predskazati upliv radija na rad kompozitora, koncertnih virtuoza, umjetnika uopće... Po svoj prilici bit će radio na kraju krajeva štetan izvođačima trečeg, pa čak i drugog reda, čiji se koncerti neće moći takmičiti s boljima. Kompozitori muzike imat će velike prednosti. Njihovo se djelo može radiom izvoditi pred milijunom slušalaca, pa se neki novi kompozitor može proslaviti za jednu noć”. Engleski muzički kritičar 1925, godine smatra; „Muzičari bi trebalo od početka da se zanimaju za razvitak radija. Ovo je jedan od najvećih monopola koji je ikada zaveden. Ravnat će se uglavnom, ako več ne isključivo, prema željama izraženima od posjednika radio-prijemnika”. Mi, dakako ne trebamo komentirati ove rečenice objavljene na našem jeziku prije 54 godine. Možemo samo dodati, da su se osnivači radiofonije u nas vrlo rano zabavili općesvjetskom polemikom s postojanim naslovom: kakvi muzički radio-programi? U početku djelovanja, kao i danas, glazba je po količini, glavni dio programa Radio-Zagreba. Govor pred mikrofonom nove radiofonske ustanove u početku je samo prateća pojava. Pogotovo vijesti o dnevnim događajima.

55