RTV Teorija i praksa

2. Khalid Almubarak Mustafa: ŽELEZNIČKA ULICA

„Ovo pismo se može otvoriti i pročitati samo sa znanjem moje žene. Sinovima u nasledstvo ništa drugo ne ostavljam, samo svoje ime. Ali verujem da im ostavljam takvo ime, na koje če s pravom biti uvek ponosni. Moj mač pripada mom starijem sinu Salimu, kama je dobro sakrivena na mestu koje je na kraju ovog pisma crtežom naznačeno. Obe su bile u vlasništvu porodice od borbe za Omdurmana, odnosno od 1898. godine i predstavljaju najčuvanije relikvije porodice. Mač je bio u rukama moga dede, kada je pao u borbi protiv napada na otadžbinu (?!). Kama je pripadala stricu, koji je u istoj borbi služio na oltaru domovine. Jedina mi je želja da moji sinovi nose moje ime časno i da aktivno učestvuju u bcrbi za nezavisnost države. Ako ove redove čitaju nakon izvojevanja nezavisnosti, moja je želja da moji sinovi učestvuju u izvršenju najhitnijih zadataka, o kojima ja sada ne mogu govoriti, jer ih ne mogu predvideti...” (?!) Mađarskim slušaocima ili čitaocima najverovatnije gore navedeni odlomak zvuči veoma poznato. Podseča na Jokaija. Romantičan i tajanstven. Samo mu nedostaje jezička snaga velikog pripovedača. (Štaviše, prevod je veoma slab, zbrkan, improvizovan, nije dovoljno dorađen. Ali jezička skromnost nije problem samo ove radio-drame.) Nezavisno od toga, ona nosi u sebi svu nesigurnost i patos jedne nacije ili države u razvoju, emajl herojskih gestova i grčeva htenja. Ali ipak neče postati drama. Istina je da ona poseduje nekoliko interesantnih misli, ukazuje na neke probleme, ali oni nisu u dovoljnoj meri obrađenh Čujemo o korumpiranosti državne administracije u razvoju. Postavlja se pitanje da li je izdajnik mladi Arapin, koji posle uspešno

završenih studija ostaje u inostranstvu, jer mu tamo pružaju sve mogućnosti za naučnoistraživački rad, za koji u njegovoj zemlji još dugo neće biti uslova. Da li je izdajnik zato što se oženio Evropljankom? Da li je izdajstvo ostati i raditi u zemlji nekadašnjeg zavojevaća? Obaveštavamo se o nekim anomalijama stećene slobode, između ostalog o torae zašto jedna država postaje - verovatno samo privremeno siromašnija nego što je pre oslobođenja bila. Na žalost, radio-drama samo oznaćava te stvarne dramske mogućnosti, ali o njima ne govori. Centralni deo zauzima istorija porodice narodnog heroja, koji je mučki übijen; njegov stariji sin, pošto je stekao lekarsku diplomu, ostaje u Engleskoj. Taj događaj je poremetio život porodice, ali pošto u drami ima dosta nerazjašnjenih tačaka, ni ovaj problem nije postao nedvosmisleno dramatičan. Nije razjašnjena ni uloga dvaju očevih saboraca. Ne može se znati da li su u odlučnom momentu postali izdajnici, da li su na taj način izbegli smrt, da li su i dalje sarađivali sa okupatorom ili su do kraja ostali revolucionari. Međutim, razjašnjenje ovog pitanja je veoma važno za zbivanje, Jer ukoliko su postali izdajnici, radio-drama govori o nečem drugom i svaka epizoda dobija drugi naglasak. Razjašnjavanje nesigurnosti trebaio je da bude zadatak dramaturgije. Na žalost, dramaturgija nije mnogo učinila da rasvetli nejasnosti, a nije se bavila dovoljno ni jezičkom čistotom i obradom. Nepismena majka na primer govori: Iraam hrabrost da vas podsetim... (?!) U jednom delu ređaju se fakve vremenski i sadržajno neraščiščene rečenice, kao na primer: „Voleia bih da je Salim bio sa mnom tada, kada su bili predstavnici

230