RTV Teorija i praksa

zajednici, opštini i gradskoj zajednici. Mada se prvenstveno bave pitanjima iz rada sedam novosadskih opština i gradske zajednice, Novosadske razglednice su izborom tema i načinom njihove obrade smeštene u širi vojvođanski kontekst, pa mogu da zadovoljavaju interesovanja gledalaca širom Vojvodine. Novosadske razglednice nisu u potpunosti emisija tipa „klasične gradske hronike”. Televizijske gradske hronike su u teoriji i praksi novinarstva poznate kao emisije koje „obično zahvataju vesti iz komunalne oblasti (pohtike i prakse), iz proizvodnje u gradu, sa lokalnog tržišta, o gradskom i prigradskom saobraćaju, zdravstvenim okolnostima i uslovima (zdravstvene ustanove i zdravstvene službe), o socijalnim prilikama, iz prosvete (novosti iz Skola i univerziteta, iz zajednica za obrazovanje), iz kulture (pozorišna umetnost: drama, operska i baletska ostvarenja), iz kinematografije, iz biblioteka, iz izdavačke delatnosti i knjižarske mreže, iz oblasti nauke”. 2 Uz sve to, Novosadske razglednice treba da, uprkos prisutnom žurnalističkom tradicionalizmu, postanu neposredan glas organizacija udruženog rada i mesnih zajednica, glas koji neče iz baze i o bazi društva govoriti povodom pojedinih događaja, več o ukupnosti i složenosti kretanja koja su u funkciji interesa udruženog rada i udruženih interesa građana, kretanja koja nemaju ni obeležje, ni značenje „događaja” u klasičnom novinarskom smislu. Posebnu pažnju Novosadske razglednice posvečuju afirmaciji kulture i stvaralaštva naroda i narodnosti koje žive u Novom Sadu. Time razglednice daju neposredan doprinos ravnopravnosti, saradnji, socijalističkom samoupravnom zajedništvu naroda i narodnosti, integrativnim vezama i jedinstvu u gradskoj i širim društveno-političkim zajednicama. Polazeći od toga da su samoupravno organizovani radni Ijudi i građani i njihova svakodnevna praksa izvor informacija, ali i korisnici tih informacija, ostvarivanje programske koncepcije Novosadskih razglednica zahteva i odgovarajuči način priprema sadržaja emisije: jednim delom u studiju, a jednim delom izvan njega; postoji i mogućnost direktnog javljanja sa mesta događaja. To omogučava veći uticaj gledalaca na programske sadržaje i povečava aktuelnost, raznovrsnost i sveobuhvatnost informacija.

2 Leksikon novinarstva, Beograd. 1979. str. 72.

203