RTV Teorija i praksa

gledalaca i u tom smislu što je u mnogim obiteljima televizor otvoren, a ukućani gledaju emisije povremeno čas s više čas s manje pažnje, ovisno o tome koliko ih je privukao koji prilog i 0 zbivanjima u njihovoj okolini. Zato su 1977. godine u ispitivanjima prijema programa RTV Zagreb uvedena dodatna pitanja kojima se provjerava koliko aktivno gledalac prati emisiju. Dvije godine kasnije, dakle 1979, za koju smo vidjeli u tabeli 3 da je nešto opao broj gledalaca, konstatirali smo da je na primjer za centralnu informativnu emisiju Dnevnik 2 porasla pažnja onih koji ga prate. U toku emitiranja te emisije više je aktivnih gledalaca nego ranije, što je značajan podatak. Bit će dakako interesantno i korisno slijedećih godina saznati do koje su mjere gledaoci aktivni uz televizijski program i hoće li broj uključenih aparata ponovo rasti, stagnirati ili nastaviti s opadanjem. Interesi su gledalaca dakako mnogostrani i različiti, pa im je potrebno pružiti odgovarajuče mogućnosti. No umjesto emisija ~od svačeg pomalo”, koje su zbog toga sve češče na ekranima, bolje je i efikasnije sastavljati kompletne programe izrazito drugačije fizionomije ili barem veće programske blokove tako formirati. Diferencirani programi bi mogli utjecati i na proširenje materijalne baze za razvoj televizije, jer bi poticali korištenje dodatnog televizora u obitelji radi pračenja drugog, eventualno 1 lokalnih, a kasnije još nekih programa. Specijalizirane emisije i izrazito različito oblikovani programi smanjivali bi osim toga namjernu apstinenciju od programa.

221