RTV Teorija i praksa

В. ĐURIČIĆ: Uvek smo mi koji smo radili pomerali granice. O POZIVU M. DRAGIČEVIĆ: Zabrinjava činjenica da nema interesovanja kod povremenih saradnika-početnika za profesionalno vezivanje za ovu oblast, jer je smatraju nesigurnom, teskom. Neka nam bude dozvoljeno da kažemo i nedovoljno cjenjenom, maltene opasnom. N. OPANČIĆ: Mladih nema, ne znam zbog čega, ah misHm i zbog shvatanja da je odnos prema Ijudima ove kategorije, odnosno ovog zvanja nekakav, nemam prave riječi, ah utisak je da smo mi na neki način nekakvi cirkusanti, nepoželjni Ijudi. M. MILENKOVIĆ: Izrazit stvaralac bilo na kom sektoru, koji znači za svoju radio-stanicu mnogo, mora dobiti neka priznanja, inače to je stvarno apsurd mimo sistema, da recimo bude potkusivanje kategorijsko ili da ne može da dođe do priznanja zato što je humorista. }a prosto u to teško mogu da verujem, јег znam koHko nam je veUki problem nedostatak tog kadra, M. DRAGIČEVIĆ: Nas na Ohridu (u radio-festival) uvode stidljivo, iH nas ne tivode nikako u onom mozaiku dvočasovne produkcije. A ja misUm da bi dobro bilo da nam se da šansa i kroz to što bismo se mogli okačiti ne na čiviluk, nego plasirati svoju humorno-satiričarsku produkciju na pošten, fin, vidljiv način iz godine u godinu. M. MITROVIĆ: Založio bih se za našu aktivnu ulogu, za ono uverenje koje čovek u svom poslu treba da ima, ne samo za platu i honorar, nego za svoju društvenu funkciju, jer ako neko nije učinio ili se nešto nije odigralo u svom vremenu ni u kakvoj budučnosti nade nema. Ne treba se zavaravati da če testove koji nisu u svom vremenu u pravom trenutku imaU funkciju - napadani ili priznati - neko nekada iskopati! To se u našem poslu nikad nije dogodilo.

64