RTV Teorija i praksa

dodati i komentar jednog engleskog kolege koji je nagradu emisiji o Voltonu svrstao među priznanja koja zaslužuju naziv „Pizza d’oro”. Priča o „čudnim stvarima” ovde se ne završava, nastavlja se i u dramskom žiriju. Rečenica španskog predstavnika među ocenjivačima da je „najbolju dramu valjalo ove godine tražiti među lošim filmovima” sigurno će dugo citirati svi učesnici festivala. Ne samo što je ona povlačila sobom i njegov dodatni predlog da žiri nagradu za TV dramu ne treba ovog puta ni da dodeli, nego i zato što te njegove reči veoma precizno i sažeto opisuju stanje u televizijskoj dramskoj produkciji danas u svetu. Moram priznati da je mene sve ovo nagađanje i preglasavanje u žirijima navelo na sasvim jeretičku misao - da na festivalima treba ukinuti sve kategorije i u konkurenciju slati programe koji ispunjavaju jedan jedini uslov: da su dobra televizija! Ali da se vratim nagradi za TV dramu. Uz osam uzdržanih, od jedanaest članova žirija, sa svega tri (!) glasa ovogodišnja ~Prix Italia” za dramu otišla je u Švedsku. Obezbeđeni su time svi festivalski „pobednici”, ukupno dvanaest (po dva u svim kategorijama radija i televizije, muzičkoj, dramskoj, dokumentarnoj). A sa „povodnicima” obezbeđeno je još nešto važno - završni festivalski spektakl. Za festivale očito važi pravilo obrnuto od olimpijskog - važno je sudelovati, i ono glasi - važno je pobediti! Završna festivalska svečanost je priredba s publikom, uglednim zvanicama, iz tišine zamračenih odaja i domače povučenosti to je prva i poslednja prilika da se stupi pod sjaj reflektora u veliku pozorišnu dvoranu. Italijani se na takvoj ceremoniji iskazuju kao majstori nenadmašni u posebnoj vrsti „govornog spektakla”. U Sijeni je samo uvodni deo, рге uručenja nagrada i pratečeg umetničkog programa, trajao skoro čas i po uz učešće šest govornika. Kao što je na primer, u Monte Karlu predaja nagrada prilika za blistavi scenski šou-program uz obavezno prisustvo Grejs Keli-Renije, I dok istrajni festivalski gledalac traga za smislom jedne svetske smotre televizije prateći tokom desetak dana između šezdeset i osamdeset TV programa, suočen na kraju sa pompeznim finalima prilikom uručenja nagrada, učini mu se odjednom da je organizatorima festivala od svega najvažnije kako će proteči ta završna svečanost Iz takvog ugla posmatrano jasno je da nijedna nagrada ne sme ostati nedodeljenja. Koje U zablude! Zar te nagrađene TV emisije tek sa priznanjima da su na jednom međunarodnom festivalu proglašene za

166