RTV Teorija i praksa

pažnja može posvetiti razvoju i prilagodbi tih emisija i programa da mogu postati izuzetno privlačni. Sociološki promatrano pesimizam u odnosu na televiziju nastaje također iz više razloga od kojih čemo samo neke spomenuti. Gledaoci će imati sve više slobodnog vremena i moglo bi se dogoditi da ga provode u večoj mjeri pred televizorom što je po sivo obojenom mišljenju mnogih pasivno. Nisu međutim pasivniji nego kada gledaju predstavu u kazalištu. Gledalac naime, usprkos svim modernim načinima uvlačenja prisutnih u predstavu, ne može ipak postati dio njenog aktivnog tkava, ne može postati glavno, pa ni sporedno lice, nego u najboljem slučaju statista. Posjetilac kina također „pasivno” prati film kao i na televiziji; isto tako promatra zabavnu priredbu i sluša koncert Ta je pasivnost diskutabilna, jer njega se doima ono što gleda, sudjeluje svojim razmišljanjem, emocijama, stvara određene zaključke. Slično vrijedi i kod čitanja knjige, a u skoroj budučnosti če moči i preko ekrana čitati razne informacije pa i beletristiku. Citalac se postavlja prema temi i načinu izlaganja kao i vi koji čitate ovaj tekst Stav, kojeg je imao čitalac o nekom predmetu razmatranja, prije čitanja knjige, gledanja filma, emisije itd. može biti potvrđen i učvrščen ili modificiran u raznim stupnjevima, pa čak i potpuno promijenjen. Ako je netko pažljivo pratio određenu komunikaciju, onda to znači da ga je to zanimalo i da su ispunjeni uvjeti za to interesovanje. Zatim je sa socioioškog aspekta to i pitanje promjene sistema vrijednosti. Teško je predvidivo u kojim če smjerovima kretati dinamika promjena vrijednosti, a i potreba i želja, jer nisu poznati svi faktori koji če u budučnosti, pa i bliskoj, na to utjecati. Sigurno je međutim da i u sadašnjim i budučim sistemima vrijednosti raznih društava, nakon zadovoljenja osnovnih potreba, dolazi do sve više mogučnosti izbora na mnogim poljima, pa i komunikacijskim, U svim se ovim pristupima može primijetiti da je u osnovi pozitivna činjenica da če biti povečane, pa i ogromne mogučnosti selekcije vrste programa i pojedinih emisija ujedno i glavni razlog navedenih, a i drugih oblika pesimizma, pa je to svojevrsni contradictio in adjecto. To počiva večinom na pretpostavci da če auditorij birati nekvalitetno. Ali vremenom, s razvojem društva i samog sebe pojedinac preuzima više uloga i njegova potreba za novim informacijama i kulturnim doživljajima ne može se smanjivati, pa ni stagnirati nego rasti. Limiti su još daleko. Nabrojimo dio uloga koje čine pojedince članovima raznlh ciljnih grupa u odnosu na mnoge komunikacije, pa i televiziju;

100