RTV Teorija i praksa

Režiser, producent i scenarista Džon Skofildrekao nam je da je angažirajući za ovu emisiju vrhunske plesače ipak imao na umu samo ideju kako da ih podredi kameri, želeći da u ovom programu oni i njihovo umiječe samo služe kameri. U svakom slučaju Skofild je uspio u svojoj nakani proizvevši 38 minuta savršenog plesnog šou programa, savršenog i hladnog. Osobno, ova emisija impresionirala me je televizijskim umijećem oslikavanja raznih koreografskih finesa ostavljajuči me potpuno hladnom u domenu zabavnosti. Nijednog trenutka to mi se nije činio kao program koji može animirati zabavom, koji može razvedriti, razgaliti. Sasvim je drugj slučaj sa drugoplasiranom Toskom na trampolini odličnim programom autora, voditelja i glumca Ota Šenka poznatog opernog autoriteta koji je pristao da napravi emisiju u kojoj opera nije hvaljena i uzdizana do nebeskih visina, nego su priznavane i neke njezine toliko Ijudske, svakodnevne i moguče mane i nespretnosti koje su se događale i događat će se za izvedbi velikih arija. Ugled Ota Šenka u ovom slučaju je garantirao da skečevi i humor na račun opere i opernih zvijezda neče poprimiti prizemni oblik, a njegovo ogromno iskustvo i znanje donosilo je svežinu i toliko potrebnu humornost u autentičnoj atmosferi opernih kuća, sa svim zavrzlamama koje su u njima moguće. Je li Toska u finalnoj sceni pada na previše jak dušek (ispod scene naravno), pa se stalno odbija, odskače do visine scene, ili Otelo ima premale cipele, ili je to operni zbor koji ne zna glumiti pa slijedi sve upute lica uz scenu, tako i one koji ne spadaju baš u izvedbeni program, ili... svaka pričica, svaki skeč u Toski bio je, osim što je vrhunski profesionalno urađen, i jedna mala duhovita i zabavna storija. Ova ideja Šenka s operom mogla bi biti dobro iskorištena i na drugim područjima, tako da se kroz zabavni program raskrinkavaju njihove slabosti ili nedostaci koji obično ostaju iza kulisa. Sa uvijek istom provjereno-dobrom shemom: autoritativnim voditeljem punim iskusfva za to područje i gomilom skečeva na zadanu temu, mogle bi se raditi odlične emisije i o zakulisnim zbivanjima npr. kod pravljenja filma, televizijske emisije, nekog sportskog događaja i sl. Treču nagradu osvojio je naš program, točnije animirani film Festival Darka Markoviča. Marković je u Montre došao sa renomeom jer je prije pet godina (za također animiranu emisiju Kaša) osvojio „Srebrnu ružu Montrea” i koliko god mu ta prethodna nagrada značila mnogo u „poznatosti”, toliko mu je mogla i odmoći kod žirija jer rijetko se događa da neki autor dobije dva puta neku od „ruža”. No, Darko Marković predstavio se sa temom prema kojoj su i domaćini i žiri bili najslabiji, sa emisijom koja je govorila o njima samima - o

103