RTV Teorija i praksa

Deana Čakan

RADIO-MUZIKA I SLUŠAOCI

Sta pokazuje jedno novosadsko istraživanje

Muzika čini oko 2/3 većine radio-programa. Stoga je uglavnom radio i opisan kao medij muzike i verbalne informacije. Radio je doneo muzici široku popularnost i auditorij kakav nikad ranije nije imala kako po brojnosti, tako i po socio--kulturnim obeležjima slušalaca. U mnogim domovima muzika je postala sastavni deo svakodnevnog života koji od jutra do večeri prati aktivnost ukučana. Odnos prema muzici sa radio-talasa nije isti kod svih koji je prate. Jedno slovenačko istraživanje iz 1972. godine l nalazi da je večini slušalaca muzika zabava, da je izvesnom broju slušalaca oha „zvučna podloga” koja neobavezno ispunjava njihovo vreme, a za manji broj slušalaca muzika je umetnički doživljaj. U programu Radio-Novog Sada, kao i kod ostalih matičnih radio-stanica, muzički program predstavlja znatan deo kulturnih sadržaja koji ulaze u program, te su time i ciljevi i zadaci koji se njime žele ostvariti teži i značajniji. Stvaraoci ovog programa nastoje da kreiraju takvu programsku politiku kroz koju bi se mogla ostvariti dvostruka kulturna uloga muzike na radiju: zadovoljavanje potreba onih koji več imaju izgrađenu naviku slušanjamuzičkih dela prezentirajuči ono najvrednije iz celokupnog fonda muzičke umetnosti, i stvaranja potrebe i navike slušanja muzike kod onih koji takve navike nemaju. Kontakt sa šarolikim i heterogenim muzičkim auditorijem ostvaruje se negovanjem takve programske politike koja nastoji da zadovolji čitav spektar različitih muzičkih ukusa i afiniteta; obuhvatanjem muzičkih sadržaja krajnje raznorodnih stilova i oblika, uz težnju da se uvek zadovolji određeni umetnički nivo. Izražena su i nastojanja za popularisanjem manje prihvačenih muzičkih žanrova ili dela, uvođenjem

1 Vida Srot, „Radio-muzika i sluša'oci", interna publikacija Siužbe za študij programa RTV Ljubijana 1980.

118