RTV Teorija i praksa

Razume se da orkestar koji izvodi Brandenburški koncert Baha nije tako živ i efektan prizor kao džez ansambl. Međuhm džez koji se popeb na najviši nivo muzičke kulture malo se po čemu, spolja gledano, razlikuje od klasičnog simfomjskog orkestra. Protesti protiv operske muzike i svake druge koja se u izvesnim krugovima koji se ne odlikuju visokom duhovnom kulturom svodi pod zajednički naziv „betovenština”, sa pojavom radija ne rastu več opadaju. Ima zemalja kao što je Japan gde klasičnu muziku vole široki krugovi društva, gde gramofonske ploče sa klasičnom muzikom postaju bestseleri. Stanovmci zapadnih zemalja bi trebalo ozbiljno da se zamisle nad ovim činjenicama, a na njih bi trebalo neprestano da misle om kop određuju karakter naših radio i televizijskih programa. Ako imamo u vidu sredstvo masovne komunikacije kao što je televizija koja je praktično ušla u život svakog čoveka, veoma je značajno da se učini sve da se spase od banalizovanja i spuštanja nivoa. Istina je da masovni ukus ne može biti najvisi kriterij umetnosti. Pa ipak mora li on da dominira u sfen širenja umetničkih vrednosti, u sferi koja je po svojoj suštini višeplanska? Možemo sto puta da ponovimo da će se među sto vlasnika televizora naći, možda, svega pet koje interesuje klasična kamerna muzika, a poklonika Stevinskog, Senberga ili Bartoka možda svega dva. Međutim njihove želje i molbe imaju istu težinu kao i želje skromne, duhom siromašne večine. Verovatno bi trebalo barem da obratimo pažnju na mišljenje visokokulturnog gledaoca kao što to činimo kada je u prosečni gledalac. U vezi s tim je veoma značajno da se prouči ko sluša ovu ili onu emisiju, kao i kakve emisije sluša ova ili ona kategorija Ijudi. Ako želimo da budemo precizni onda mišljenje petorice pretplatnika kojima se dopadaju kulturni događaji na filmskom festivalu u Kanu, ima veću težinu nego mišljenje devedeset pretplatnika kod kojih simfonije Stravinskog izazivaju odvratnost Svaki sastavljač programa mora da poštuje pravu vrednost izraženih mišljenja. Vizuelni element muzičkih televizijskih emisija može da obrazuje gledaoca novog tipa koji se odlikuje pravilnijim percepiranjem i dubljim prodiranjem u samu suštinu muzike. Podrazumeva se da je za obrazovanje gledaoca novog tipa neophodno obrazovati novu generaciju televizijskih reditelja i operatora. Ne treba se zadovoljiti stanjem kada TV kamera pod uticajem ukusa ili naprosto želje reditelja nasrće na učesnika orkestra samo zbog toga što je on zauzeo živopisnu pozu. Prikazivanje na ekranu treba maksimalno da doprinese shvatanju muzičkog dela. A za to je potrebno đa reditelj

149