RTV Teorija i praksa

Kšištof Teodor Teplic

VIZUELNA BUJICA

Televizija izaziva mnogo više umetničkih pojava nego štampa i radio. Te pojave su, pre svega, vizuelnog, plastičnog karaktera, počevši od fotografije ili filma i završivši sa efektima pozorišnih i arhitektonsMh dekora. Ako bismo koristili upadljivo poređenje, mogli bismo da kažemo da je televizor pravougaona kutija sa ekranom koja postoji u milion stanova istovremeno stvarajući dva košmara često sretana u savremenim fantasmagorijama i proročMm viđenjima koje stvara mehanička i svetska civilizacija. Prvi je košmar nešto što neprestano postoji u našem stanu, ~oko” koje nas uporno sledi, drsM došljak izvana koji nam često nezvan dolazi, nešto govori, nešto zahteva i uporno nameće svoje učešče u našem životu. Drugi - to je košmar „lutajućih signala” koje šalje neko u nepoznato apstraktno prostranstvo, signala koji odlaze u nepoznato s tačnošću punom očajanja i nade i o kojima je teško reči da li će ih neko primiti i dešifrovati. Upravo ovde, na ovoj raskrsnici rešava se problem plastičnosti televizije. Običan, prosečan teievizijsM gledalac je prima kao bujicu haotičnih likova koji se javljaju na TV ekranu, kao mešavinu vizuelne informacije, sistema, plastičnih likova. Ljudi koji stvaraju plastičan oblik televizije trude se da pomoču tog čudnog medija izraze plodove svojih razmišljanja i plastičnih koncepcija, da utisnu u svest televizijskog gledaoca svet usmerenih vizuelnih oblika. Pri tome oni ne garantuju da će ovaj ili onaj napor biti primečen i da ga neče pritisnuti, s jedne strane, težina sadržaja i forme koje televizijski gledalac, pre svega, traži, a s druge - ta „vizuelna bujica” koja ponekad nastaje iz različitih oblika i sa različitim efektima. Ova „vizuelna bujica” kao faktor koji formira estetsku percepciju televizijskih gledalaca stvara masu protivrečnih mišljenja, Najraširenije mišljenje koje se može čuti o estetskom uticaju televizije, Majnje je pesimistično. Njegove pristalice smatraju da je televizijsM gledalac bombardovan bujicom likova koji ne samo da ne usavršavaju njegov ukus, već ga zbunjuju. Naravno

157