RTV Teorija i praksa

„spikeri” su se opet primetno razišli u stavovima jer prvi u proporciji jedna trećina prema dve trećine smatraju da su „posebni voditelji neophodni” odnosno da „mogu da postoje i posebni voditelji” dok je kod drugih ista proporcija obrnutog smera jer preovlađuje stav da su neophodni posebni voditelji. Ostaje nam da se pitamo da li- će se na sličan način raziči i na nekom budučem poslu na radiju ili televiziji i kakav će biti ishod ovoga za sada nemotivisanog neslaganja... _ U „Panelu” je na slično pitanje, tj. da li je dovoljno da neko bude dobar stručnjak u nekoj oblasti da bi bio i dobar voditelj potvrdno odgovorilo 21% („sasvim je dovoljno”) a 41% je to uslovilo („može biti dovoljno ali ne mora”). Samo jedna četvrtina (24%) ispitanika smatra da za dobrog voditelja „uopšte nije dovoljno samo to”. Pogledajmo sada odgovore na pitanje koje je možda najviše i inspirisalo ovo saopštenje na jednom ovakvom skupu gde se razmatraju aktuelna pitanja naše jezičke kulture - čija je bitna komponenta i naš odnos prema govoru i jeziku svih Ijudi sa kojima dolazimo u dodir a posebno onih koji se profesionalno bave uobličavanjem i prenošenjem poruka ogromnom broju Ijudi. Pitanje je glasilo tačno ovako: Da li bi „progledao kroz prste” nekom (dobrom) voditelju ili zanimljivoj ličnosti uprkos tome što zamuckuje, sapliće se i greši u govoru ili najavama? Gotovo 20% ili jedna petina svih ispitanika odgovara da bi „svakako” „progledala kroz prste” takvom (dobrom) voditelju, oko 40% nije sasvim sigurno u to a 36% izjavljuje da mu ne bi „progledalo kroz prste” (nekolicina nije mogla da odgovori na pitanje). Zanimljivo je da ovde nije bilo značajnih razlika između stavova „novinara” i „spikera” mada su ovi drugi ipak kritičniji, Takođe, stavovi učemka trećih i četvrtih razreda sasvim su isti što u najmanju ruku znači da školovanje u ovim usmerenjima nije uticalo na njih! Da se ovde radi o jeziku i govoru i o specifičnim nivoima tolerancije ne treba ni ponavljati ali je isto tako jasno da objašnjenje ne može biti jednostavno u meri koja bi odgovarala stavovima slušalaca i gledalaca koji se ne spremaju da budu novinari i spikeri. Kontrolno ispitivanje pokazuje, naime, da „prosečni” slušaoci i gledaoci čak u 45% slučajeva pokazuju potpunu toleranciju što znači da je broj odgovora „svakako bih progledao kroz prste takvom voditelju” dvostruko veči nego kod učenika iz Beograda. Jedna petina (odnosno 21%) nije bila sasvim sigurna a 27% je nepopustljivo (uz izvestan broj onih koji se nisu opređelili). Od svih 100 ispitanika našla sć

203