RTV Teorija i praksa

ĐUKIĆ: A čerka čuti? Odmahuje glavom samo! ĆURĆIĆ: Dobro, hvala, hvala kolega Đukiču. Otkuda, druže Božoviću dvostruko ponašanje čoveka, to razdvajanje na javno i privatno? Čovek bi uvek trebalo da ima jedno mišljenje. BOŽOVIĆ: Ja moram da kažem, kad več govorimo o ovim stvarima ovako otvoreno da ponekad očekivano mišljenje nije naročito produktivno sa stanovišta otvorenosti. Znači, ako hočemo da pred mikrofonom dobijemo jedno mišljenje ono je bitno drugačije od onoga koje če da se iskaže nezavisno od mikrofona, odnosno kad neko ne zna da je mikrofon tu, pred nama. Otvara se pitanje na neki način koliko smo mi spremni da u tom smislu pomalo rizikujemo, dakle u onom moralnom smislu da bismo došli do one otvorenosti koja u izvesnom smislu otkriva istinu. ĆURČIĆ: S tim što bismo, druže Božoviču, hteli da to lociramo ipak u ovu našu svakidašnjicu, društvenu, socijalističku. Interesantno je, da čujemo, ne znam da li tehnika ima snimak, dr Firdusa Džiniča, koji je dosta radio oko istraživanja javnog mnenja, (Traka) DŽINIĆ; Mi imamo jedan problem koji je opštiji, dublji, trajniji i on se u stvari nameče kao prvostepen, kao prioritetan a to je stanje, stepen razvijenosti, demokratske kulture, komuniciranja uopšte. Imamo sistem čija je osnovna pretpostavka da svaki građanin ima i slobodno izražava svoja mišljenja i svoje stavove o svim društveno-relevantnim pitanjima. To je pretpostavka na osnovu koje sistem operiše. On ne operiše, ne funkcioniše optimalno prvenstveno zbog toga što se ta pretpostavka ne ostvaruje. ĆURĆIĆ: Kako biste ovo komentarisali, pa to je otprilike pravi odgovor. KASTRATOVIĆ: Upravo se sada vraćamo na moje teze i moje tvrdnje. Dokle god on bude siguran u to da se ono što če izneti i kazati može interpretirati na jedan jedini način, kao javna, nezlonamerna kritika itd. on je spreman da govori javno. Onog časa kad se on

77