RTV Teorija i praksa

televizijskog programa. Naprotiv, to je vreme jsaaa se televizija slabije prati, Međutim, mora se istaći da bi to vreme za poljoprivredno stanovništvo zimi, u slučaju da se emituje program za koji je ono zainteresovano, moglo da bude veoma pogodno za gledanje televizije. U koncipiranju razvijenijeg regionalnog programa trebalo bi ovu činjenicu imati u vidu. Ocene emisije, i pored slabijeg praćenja, nisu nepovoljne, Izjave neMh ispitanika kao npr. „dobra je ma kakva bila” i „dobro je što se neko setio da snima emisiju svakog regiona” najbolje pokazuju razloge za relativno dobro mišljenje o emisijama i za povoljan odnos ispitanika prema ovoj vrsti programa. U ovom trenutku većina ispitanika razvoj regionalnog programa vidi u povećanju regionalnih hronika na programu Televizije Beograd. I u elaboratu „Predlog mera za realizaciju daljeg razvoja televizijskog sistema na teritoriji SR Srbije van SAP u periodu od 1981. do 1985. godine”, predviđeno je da se do 1985. poveća obirnregionalnih hronika na programu Televizije Beograd, kao što i ispitanici žele. Đalji razvoj regionalnog programa potrebno je sadržinsM pažljivo planirati. Neophodno je da se prostor određen za regionalne hronike, koji će biti i pored planiranog povećanja i dalje oskudan, naročito u prvoj fazi u kojoj će se emitovati regionalne hronike u trajanju od 30 minuta, što bolje upotrebi. Misli se na emitovanje sadržaja koji interesuju žitelje regiona i na način koji njima odgovara. Veliku pomoć u tome može dati iskustvo Beogradske hronike kao regionalnog programa beogradskog regiona koji se već duže vremena emituje i koji je našao brojno gledalište. Međutim, ovo iskustvo može se samo delimično koristiti jer beogradsM region predstavlja svojevrsnu oblast koja ne liči ni na jednu drugu, kao što je i svaM drugi regidn specifičan. Pored toga, raspolažemo neMm pozitivnim i negativnim iskustvima radio-programa koji već duže vremena funkcioniše na republičkom i lokalnom nivou u nas, kao i iskustvima inostrane lokalne televizije. Međutii , ne mogu se nekritičM primenjivati iskustva radio-programa jer je to ipak specifičan medij, kao ni iskustva inostranih televizijsMh lokalnih programa, jer svaM program proističe iz odredenih uslova i otuda, takođe, ima svoje specifičnosti. Neke činjenice, koje mogu najviše pomoći u koncipiranju programa, nisu poznate u dovoljnoj meri. Reč je o potrebama gledalaca i to onakvim potrebama kako ih oni doživljavaju. Potrebe stanovništva mogu se najbolje saznati istraživanjima.

96