RTV Teorija i praksa

dodaju još neke dimenzije. Tako je pažnja B.Osolmka usmerena i na normativno-institucionalnu komponentu borbe, i na profesionalne-etičke probleme koji se u takvoj borbi javljaju. Jedan deo prisutnih istraživača više se u svojim izlaganjima osvrtao na odlike tekuče borbe za nov međunarodni ekonomski poredak. U tom okviru su razmotreni, recimo, bitni faktori razvoja (S.Kerim, Beograd): resursi, Ijudski faktor i vreme. Istaknuto je da se u zemljama u razvoju neopravdano zapostavlja treči faktor, vreme. Promene koje se zbivaju ponovo dovode zemlje u razvoju pred potrebu ne samo da stiču več i da brane mnogostruko ugroženi nacionalni (ekonomski) suverentitet. Čulo se čak (V.Štambuk, Beograd) da je nov međunarodni ekonomski poredak sateran u strateški čorsokak. Zamišljen je u jednom prevaziđenom vremenu, a sada se u promenjenim uslovima zadržava kao taktika političke borbe, mada više nije primeren stvarnosti. Jer tu stvarnost oblikuje kapitalizam na međunarodnoj sceni, koji ima sopstvene ciljeve i ne želi nikakav kompromis, pa otud ni biio kakav međunarodni ekonomski poredak po meri drugih. ■ Nešto više objašnjenja takve teze, u svetlosti marksističkog tumačenja, dalo je nekoliko diskutanata. Prvo (M.Meštrovič, Zagreb), kao kriterij za uspostavljanje međunarodnog ekonomskog poretka ponuđeno je društveno vrednovanje rada, To treba obezbediti najpre u okviru pojedinačnih društava, a zatim na međunarodnonn planu. Kad se analiza uputi tim putem, vidi se da transnacionalne korporacije prisvajaju višak vrednosti u međunarodnim okvirima, oslanjajuči se na sopstvene, ultramoderne informacione infrastrukture. U tom smislu, mnoge nepravde savremenih ekonomskih odnosa sežu duboko u onaj drugi -to jest, međunarodni informativni ■ poredak. Slično je i kad se postavi pitanje klasnog karaktera (S.Splihal, Ljubljana) u domenu ne samo ekonomskih već i informativnih odnosa. Klasni odnosi i sukobi imaju drugačiji oblik u informacionoj sferi, jer ona ne funkcioniše analogno sferi materijalne reprodukcije. Otuda, smatra se, i društvene nauke nemaju odgovarajuči domet u analizi i kritici postoječeg stanja.

200