RTV Teorija i praksa

Na srpskohrvatskom jeziku imali smo četiri emisije: ujutru u 7 i 9 časova, a posle podne u 17 i uveče u 21 čas. Počinjali smo sa: Govori radio-stanica „Slobodna Jugoslavija” na kratkim talasima 31 i 41 metar, a završavali pozivom koji je glasio: Dragi slušaoci, širite svuda i na svakom mestu izveštaje Vrhovnog štaba o junačkoj borbi narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Rodoljubi širom zemlje, stupajte smelo u redove narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, oružajte se i čistite gradove i sela od okupatora i izdajnika naših naroda. Smrt fašizmu - sloboda narodu! Redakcija „Slobodne Jugoslavije” vremenom je postala brojnija. Počele su i emisije na drugim jezicima: češkom, francuskom i engleskom. Bilo je mnogo lakše kada nam je početkom maja 1942. godine došao u redakciju (kao urednik i spiker) drug Đuro Salaj. Stari revoiucionar, borac za radnička prava, svojevremeno sekretar sindikata, svojim životnim i revolucionarnim iskustvom mnogo nam je pomogao u radu „Slobodne Jugoslavije”. Mnogo je koristilo i to što smo počeli sa emisijama na slovenačkom (urednik Marija Pregelj) i makedonskom jeziku (urednik i spiker Ilija Džuvalekovski). DŽUVALEKOVSKI (poznati jugoslovenski glumac, danas profesor glume u Skoplju, dobitnik nagrade AVNOJ-a 1977): Vest da treba da odem u Moskvu mnogo me je iznenadila. Bio sam ponosan što ču biti prvi Makedonac koji če na svom maternjem jeziku progovoriti preko radija o tadašnjim vojnim zbivanjima. Sečam se trenutaka kada smo nas nekoliko sa Visa stigli avionom u Moskvu. Bili smo ispunjeni ogromnim entuzijazmom, silnom željom da našim Ijudima u domovini kažemo istinu. Đuro Salaj, Veljko Vlahovič, Dragutin Đurđev i ostali drugovi u redakciji primili su me od srca i uveli u rad. A bio je to veliki posao. Svakog dana imali smo 15-minutnu emisiju. Sečam se trenutka kada mi je drug Veljko Vlahović rekao da napišem vesti. Malo sam se

25