RTV Teorija i praksa

ansambl Radio-dramskog studija Radio-Beograda, koji je daleko od toga da bude na nekoj zavidnoj umetničkoj visini, i pored svih teškoča s kojima se bori, i uprkos još nedovoljno jasnim pojmovima o specifičnosti radio-drame kod reditelja, uspeo, u dva ili tri maha (u Dubokim korenima i u drugom delu Koštane) da nađe puta do srca slušaoca i pruži mu jedan umetnički doživljaj, pun, ceo, bez ostatka, jedinim sredstvima radio-drame, prodomim, patetičnim i istinitim Ijudskim glasom, shvačenim do kraja, tako da slušalac ne traži ništa više iza toga. Analiza ovih uspelih radio-drama pokazuje da su one upravo uspele, jer su glumci shvatili da svu svoju „igru”, da svu svoju glumu moraju da koncentrišu u svoj glas, jer im ništa drugo ne ostaje, ni izraz, ni pokret, i da im glas mora da zvuči duboko iskreno i istinito i bez ijednog lažnog prizvuka, jer između glumca i slušaoca ne postoji nikakva pomočna iluzija dekora i bleska scene, koje u pozorištu dočaravaju stvarnost i boje i nehotice glumčev glas. Bliski, jer oboje tumače pozorišna dela, radio-drama i pozorište mogu se ipak jasno razgraničiti. Radio-drama nosi opravdano svoje ime, jer je ona tesno vezana za radio i uslovljena je njegovim tehničkim mogučnostima. Mikrofon je za radio-dramu ono što je okvir scene za pozorišnu umetnost: njeno jedino jedinstvo akcije. Radio-drama, za razliku od pozorišta, ima pred sobom slušaoce, a ne gledaoce. Otuda proističu i njena specifična sredstva, Ijudski glas, zvuci i šumovi, koji, pošto postaju jedini, menjaju samim tim svoju prirodu, jer nemaju više kao svoju dopunu i kao sredinu u kojoj se kreću vizuelni svet scene, več samo zvučni prostor, ako tako mogu da kažem, samo maštu slušaoca, mnogo slobodniju - a to je bitno - a ne maštu gledaoca, koju akaparira i određuje izgled glumca, dekor i svetlost. Slušalac radio-drame, što se tiče dekora, nalazi se danas otprilike u sličnoj situaciji u kojoj se nalazio gledalac pozorišta u Šekspirovo doba, kada je'obešena tabla, na kojoj je pisalo „šuma”, imalo da znači da se scena odigrava u šumi, iako od šume na sceni nije bilo ni traga. Sve je bilo ostavljeno njegovoj mašti. 1 danas, kad slušalac na početku radio-drame, na primer, čuje ~u

29