RTV Teorija i praksa

protokol i kretanje članova porodice - beležila je svako putovanje, posetu, dolazak i odlazak kralja i kraljice i njihovih sinova, a takođe i kneza Pavla i njegove porodice. To su tamne mrlje lista, jedna njegova strana. Druga je, međutim, svetla i njome se treba istinski ponositi. „Politika” je bila sa Etiopljanima u njihovom pravednom ratu protiv fašističke Italije; ona je sistematski ukazivala na nacizam, na veliko zlo koje se rađalo u Nemačkoj; ona se, zajedno sa republikanskom Španijom borila protiv Franka; ona je u svom okrilju negovala i dokle je mogla prikrivala napredne ideje svojih novinara рге svega na kulturnom planu; ona je istakla divnu, hrabru i humanu društvenu hroniku Velibora Gligorića; ona je podržala stvaranje Narodnog fronta u Francuskoj. I, konačno, i nikako najmanje važno: u dva svetska rata, dve velike nesreće naših naroda, „Politika” nije izlazila i tako je, zapravo, delila prokletu sudbinu tih naroda, a osnivači lista, Vladislav i Darko, ostavili su život na bojnom polju u odbrani otadžbine, dok se Vladislav Ribnikar, dve decenije kasnije, priključio partizanima, potvrdivši tako oslobodilačke tradicije svojih predaka. Posleratni četrdesetogodišnji period - to je drugi, revolucionarni period. Novi društveno-ekonomski i politički odnosi bitno menjaju sadržinu „Politike” stavljajući pred novinare specifične i odgovorne zadatke. Takvu, socijalističku i samoupravnu stvarnost „Politika” je, uglavnom, verno odražavala i, moglo bi se reći, na sebi svojstven način, pomogla da se ide tačno određenim pravcem ka tačno određenom cilju. Povremeni padovi i krize рге su bili padovi i krize društva koji su se neminovno reflektovali i na uređivačku politiku i na fizionomiju lista. Sve je na stranicama lista ostavilo traga; i obnova zemlje, i administrativan način upravljanja državom, i informbirovski napadi, i brionski plenum, i prvi radnički saveti, i nacionalisfička euforija, i tehnokratske tendencije, i liberalistička hajka, i stabilizaciona htenja. List „Politika” je istinski bio, kako bi Marks rekao, memoar savremene istorije. Uređivan majstorski, po uzorima takozvane velike svetske štampe, kako velj autor knjige, list je prihvatao

244