RTV Teorija i praksa

iavnog komuniciranja ne mogu suzbijati zastranjivanja, korupcije i druge anomalije ni u socijalističkom društvu. Buduči da je sloboda štampe osnovni preduvjet za objektivno i angažirano informiranje, autor je i tome problemu posvetio punu pažnju, što je posebno važno za naš sadašnji trenutak kada se vrši transformacija novinarstva na samoupravnoj osnovi i kada se nastoji novi arske medije strukturirati kao javne tribine na kojima i putem kojih če svi građani moči diskutirati sve važnije probleme i tako usuglašavati svoje stavove i mišljenja radi dolaženja do racionalnih odluka u svim sferama rada i života. Usporedi li se poglavlje koje je posvečeno razvitku novinstva s poglavljem koje je posvečeno radiju, filmu i televiziji, uočava se da je ovim suvremenim medijir m dato malo prostora. To se može objasniti činjenicom da je njihova ukupna povijest još kratka (nešto više od pola vijeka). Međutim, s obzirom na njihovu važnost kao i posebne komparativne prednosti, mislimo da bi u drugom izdanju valjalo svakako ovo poglavlje proširiti. To više što se danas pojavljuje i fenomen tzv. kompjuterske diseminacije informacija. Kao što smo več istakli, u drugom dijelu knjige autor prikazuje povijesni razvoj novinarstva na tlu Jugoslavije Buduči da to područje u nas još nije cjelovito obrađeno, valja istaći da je autor uložio velike napore u otkrivanju podataka i prikupljanju povijesne građe na osnovi koje bi se mogla izgraditi jedna cjelovita slika razvoja novinarstva u Jugoslaviji u cjelini kao i razvoju novinarstva u naših naroda i narodnosti posebno. Autor je ovaj problem metodološki potpuno pravilno postavio i riješio, tako da se novinarski kandidati, novinari kao i ostali građani koji su zainteresirani za razvoj jugoslavenskog novinarstva mogu solidno upoznati sa usponima, padovirna i problemima složenog razvitka novinarstva u jugoslavenskih naroda i narodnosti. Povjesničari se obično zaustavljaju u svojim analizama barem 50 godina prije suvremenosti radi održavanja poznate povijesne distance. Međutim M. Bjeiica se hrabro uhvatio ukoštac i s najsuvremenijom etapom u razvoju jugoslavenskog novmarstva, pa je s tim u vezi

276