RTV Teorija i praksa

Jedna moguća interpretacija ovih nalaza je da obrazovanje može da bude slabo povezano sa analitičkijim i interpretativnijim odgovorom na ideje saopštene putem televizije - blago opadajući pozitivni odnos za masovnu populaciju čiji se taćni parametri mogu proceniti sa mnogo večom veličinom uzorka. AJi pošto učenjaci predstavljaju krajnju obrazovnu elitu, razlike su upadljive čak i sa malim uzorcima i znatnim greškama u merenju. Sa takvom jednom interpretacijom, dokaz daje podršku obema hipotezaraa o kulturnom iskustvu i o homogenizaciji, jer iako kontakt sa obrazovanjem dovodi do razlike, ona je tako mala u opsegu prirodne varijacije u masovnoj populaciji da televizija u praktičnim terminima služi kao kulturni ravnalac. To nas nagoni da se pitamo da li obrazovne razlike u odzivu na knjige, časopise I novine mogu da budu mnogo veće. Da 11 je nedostatak klasno-zavisne razlike u reagovanju na televiziju možda rezultat televizijskog prevelikog naglašavanja razonode koja prjvlači mase? Tim problemom čemo se dalje pozabaviti. KOMERCIJALNE MREŽE NASUPROT JAVNE DIFUZIJE Od 1967. sistem javne difuzije u Sjedinjenim Državama je učinio dostupnom vrlo kompletnu shemu programa koji se odnose na javne poslove, dramu i izvođačke umetnosti, koje se po tradiciji povezuju sa visokom kulturom i većinom su ranije bile dostupne samo u živim izvođenjima ili štampanim medijima. Naravno, priznato je da bi oni koji su več predisponirani za klasičnu muziku, nauku i Elizabetansku dramu bili prvi koji bi bili pridobijeni da bi, donekle, javna difuzija pružala specijalizirane programe iz kulture za dosta malu grupu sa posebnim interesovanjem, U ovom slučaju, dve alternativne hipoteze predvode analizu. Prvo, hipoteza o elitnoj kulturi sledi tradicionalnu definiciju obrazovne i javne televizije i predviđa da će javni programi u proseku izazvati više analitičkih i interpretativnih odgovora nego komercijalna televizija i da če to biti tačno kako za uzorak mase i za uzorak naučnika Obrazovanijim će se možda sadržaj

43