RTV Teorija i praksa

Sergije Lukač

ŠKOLOVANJE NOVINARA U SVETU ZAŠTO, KAKO, GDE

Da novinar ne može da opstane kao univerzalna neznalica ili boem koji u nadahnutoj brbljaonici-kafani sakuplja vesti, postalo je jasno još krajem prošlog stoleća onim vlasnicima listova u industrijskim civilizacijama koji su, proizvodeči svoju papirnu robu, težili za izvesnim javnim ugledom i uticajem. Zato je institucionalizovano obrazovanje novinara staro jedan vek. AJi ni do danas ono nije dostiglo nivo jedinstvenijeg svetskog sistema i pedagoškog metoda kakav je ustanovljen u školovanju budućih medicinara, graditelja svake vrste pa čak i muzičara i slikara. Da li time može da se objasni još uvek nizak profil digniteta profesije - novinar? Njoj ni zvučna titula društveno-političkog radnika u socijalističkim zemljama nije značajnije podigla ugled. Najšire javno - pa ni uže političko mnenje ne pristaje na neškolovanog apotekara ili konstruktora aviona, ali istom tom mnenju izgleda prihvatljivo da je novinar nezavršen gimnazijalac ili, u boljem slučaju, student „koji je bio isuviše darovit da bi stigao do diplome”. Ponekad se čuje i vrednosno neodređeni pojam „talenat je sve”, ili zanatlijska formula - „praksa je u novinarstvu ne samo najbolja nego i jedina moguča škola”. Ne osečajuči nikakvu potrebu za polemikom sa tom vrstom tvrdnji, pozvaču se samo na jedan krunski argument: na značaj kvalifikovano obaveštenog javnog mnenja, na potrebu građana za informacijom u svakom savremenom društvu, ma kako bilo polit-sistemski postavljeno. Važnost obaveštenosti i dalje je u usponu, ali je paradoksalno da ugled novinara nije ni približno sledio značaj informacija.

89

NOVINARSTVO