RTV Teorija i praksa

to danas, sa lakoćom putovanja po svetu i neiscrpmm mnoštvom knjiga iz umetnosti, svih cena i nivoa. to lako svakom ko je zainteresovan. Šta će se, dakle, dogoditi? Ne treba se nikad upuštati u podrobna predviđanja. No, teško je ipak odreći se svake hipoteze, pošto već možemo da računamo sa izvesnim podacima i nekim vcrodostojnirn analogijama. Već u prelazu iz neknjiževne epohe u epohu štampe, uočene su neke funkcionalne i strukturalne promene koje su iznenađujuće slične sa promenama do kojih dolazi u formiranju jezika kod deteta, u prelasku, na primer, sa takozvanog egocentričnog jezika na takozvani interni jezik, što su proučavali Vigotski (Vygotskij), Pijaže (Piaget) i drugi. Nije uopšte suviše smelo postaviti hipotezu da će novo dominantno mesto jezika biti vizuelne, ili još tačnije, audiovizuelne prirode: sposobnost već svojstvena odrasloj i obučenoj jedinki da uhvati smisao u porukama na osnovu primanja, prosuđivanja i asocijacija vizuelnih i akustičkih slika, a da se ne prelazi obavezan put endofazične artikulacije koja karakteriše interni jezik. To se već dešava kada šetamo gradom i. preko vida i sluha, primamo i organizujemo bezbroj poruka, krajnje raznorodnih po svojoj semiotičkoj tonmi, materijalnoj podlozi, i pragmatičkoj suštini. Reč je, zapravo, o nadoknađivanju ili, pre, potenciranju jedne veoma stare sposobnosti, poput one u lovca ili pastira ali koja je takva da obuhvata sve transformacije koje su se dogođile u međuvremenu. To što će ovo novo mesto postati dominantno neće dovesti do ukidanja endofazične artikulacije, prilikom čitanja, na primer, iii čitanja naglas, kada budemo držali neko predavanje, niti dijaloga, usmenog izveštavanja, itd. Verovatno ćemo imati posla sa jednim uopštenim audiovizuelnim jezikom, mnogo širim. izdiferenciranijim, raznorodnijim od onog kakvim raspolažemo danas, a koji će, osim toga, težiti totalizaciji u odnosu na bezbrojna „polja upotrebe , u uzajamnom odnosu isključivanja, uključivanja i intersekcije. Ovde naš primer postaje svom težinom „protu-primer svakom preostalom pokušaju ponovne, makar i pod slabijim uslovima, hipostatizacije bio kakvog

152