RTV Teorija i praksa

A.Š.: Zar ne mislite da će to jednog dana postati zastarelo isto tako kao što kažete da je TV kritika kratkog veka i postaje beznačajna? A.Đ.; Ja ću njima učiniti ogromnu uslugu. Napisaću sećanja na prve dane Televizije. Nemam nameru da se obračunavam. Pisaču o stvarima koje su bile usput, od kojih su neke zaboravljene. Zar za vas nije interesantno setiti se dana koji su ostali u dalekom sećanju, ali ih sada posmatrate na nekoliko načina; iza kulisa, razgovore sa autorima, sa kritičarima, i osvetlite tako čitav jedan period? Radeći ovaj svoj posao upoznao sam u Beogradu, u Jugoslaviji, svetu - toliko interesantnih Ijudi sa kojima sam sarađivao. Bili su to glumci, pisci... A.Š.; Da li ste vodili beleške, dnevnik? A.Đ.; Zapisivao sam, imam i dokumentaciju. Ako ikada budem imao vremena voleo bih da pišem o svom susretu sa Smogtunovskim. Snimali smo ga u Lenjingradu, gde smo bili Arsen Dedić, Jovanka Bjegojević i ja. Radili smo dva dana. Zatim, bio sam u Holivudu kao dobitnik nagrade sa Žan Klodom Avertijem. Veoma je zanimljiva ličnost. Dobio je nagradu za režiju jednog velikog spektakla. U to vreme bio je čovek u koga smo se svi kleli. A.Š.: Da li ste režiju na televiziji učili posmatrajući i radeći, što bi bilo sopstveno iskustvo, ili ste od nekoga učili? A.Đ.: Ja mogu da gledam četiri filma jedan za drugim, recimo, na Festu. Televiziju i danas gledam po nekoliko sati dnevno. Ali, posle dvadesetak minuta kad konstatujem da film ne valja, ja mimo izlazim. A.Š.; Tako i televiziju gledate? A.Đ.: Gasim televizor. Ali, kad god postavim sebi pitanje: da li bih ja mogao tako da režiram ili - da li bih mogao bolje, ja ostajem do кгаја. Mrzim čoveka koji se setio nečeg što meni nikada ne bi palo na pamet. Imam, kao i svi, omiljene reditelje čije sam sve filmove video nekoliko puta. Držim se sopstvenih kriterija. Voleo sam Hauarda Hoksa u vreme kada ga nisu cenili. On je postao priznat tek pre desetak godina. Ljudi su strašno

214