RTV Teorija i praksa

A.Š.: Kada otvorite televizijski program i na jednom kanalu se emituje film reditelja koje ste pomenuli, a ne drugom neka domaća TV drama, da li postoji neko naše, jugoslovensko ime kome bi ste dali prednost u odnosu na stranog reditelja? A.Đ.: Reči ču vam bez poze i bez hipokrizije; domače sve filmove, domaće sve TV drame gledam, Nerviraju me Ijudi, kolege koji kada sa njima razgovarate kažu nisam gleđao. Naročito volim da vidim stvari reditelja moje generacije: Hetriha, Fanelija, Save Mrmka, Slave Ravasija. Njih ne propuštam. Navijam za njih! Volim Ijude koji dugo, dugo traju. Danas se lako uspeva sa dobrom školom, sa onim što mladom čoveku uvek na neki način pomaže i daje podstrek. U početku možete lepo da startujete, niko vas neće übiti na prvom poslu. Ali, morate imati energije za trideset godina, znači morate izdržati. A.Š.: Reći: navijam za sve ove reditelje koje ste pomenuli znači isto što i ne navijati ni za koga. A.Đ.: Imena koja sam izdvojio zaista su kao jedno ime. To je generacija iz pedesetih godina sa kojom sam se ja i u pozorištu susretao. Svi su oni malo pre mene na televiziji startovali i ja sam mnogo od njih naučio. Žao mi je što je jedan čovek rano nestao iz te generacije. Bio je izuzetno interesantna teievizijska ličnost. Angel Miladinov, čovek koga sam strašno voleo. Radio je u istom žanm u kome i ja. Miladinovljevu estetiku kadra najviše sam cenio. A.Š.: Njegove emisije Ekran na ekranu, Četvrtkom otvoreno bile su rafinirano rađene. On je svojim muzičkim prilozima, koji su svojevremeno delovali pomalo neprimereno, nagovestio značaj današnjih muzičkih spotova. A.Đ.: Da, to deluje kao TV avangarda. Bile su izvanredno kadrirane. Svaka od tih emisija otskakala je od uobičajenog programa. U Nameštenoj sobi prvi put sam kadrirao sa pola lica i dubinskim kadrovima. Hetrih, Miladinov i Faneli su me, odmah pozvali čestitali mi, što nikada neču zaboraviti.

216