RTV Teorija i praksa

RADIŠA: Joj, Makice! Dobičemo stan! Stan! Makice! Jesam li reко?! ( Čoveku): A dete, ej, je Г muško il’ žensko? ČOVEK: Pa, muško... Udžerica. Soba sva u pelenama. Deie u korpi za veš. Makica zažarena, oznojena. Radiša ispred kuće u dvorištu prostire pelene. Kroz prozor kuće čuje se detinji plač. MAKICA: Radiša... Radiša, daj dođi, vidi to dete, vidiš da ne mogu da stignem. RADIŠA: Evo, čekaj da prikačim 0v0g... boga... Ulazi, prilazi korpi. Dete plače. Radiša ga uzme, iznosi u dvorište. RADIŠA: Sine... odi... bu... bu... mali... daj... odi... odi... nemoj da plačeš... nemoj da plačeš... ja ću tebe... ajde... U dvorište ulazi haba Milja. BABA MILJA: Nemoj tako da ga nosiš... a, nemoj... RADIŠA: Baba-Miljo, ne znam šta mu je, samo piače... Pa ne znam šta... Baba Milja uzme dete, drži ga malo spretnije. BABA MILJA; Valjda ga boli dropčić. Vidi, sine, šta donela baka... Tako mu se stomak zagreje... tako je bolje. Dete se umiri. RADIŠA: Je Г, vidi... BABA MILJA: Nemoj ti daslušaš doktore! Doktori svašta pričaju zbog one njine diplome! ImaJi smo tu, znaš, jednu komšijku doktorku. Ona bila, znaš, za porođaje... Pa kad se ona porađala, ona trč’ po babicn! Pa. је I’ onako, je I’ ovako, znamo se mi... Ajde, babino mi 10... RADIŠA: Ajde... Gradilišie. Radiša ide sa Zmajom prema svom spratu. Naiđu na Đošu. ĐOŠA: Zdravo, ćale! RADIŠA: O, zdravo... Đ01e... ĐOŠA: Kako mali prdonja? RADIŠA: Ma, ne pitaj... prepolovio sam se... znaš đa mi dođe nekad da ga badm kroz prozor? ĐOŠA: A, pa ’oće to. Ima tek da vidiš! Kako je Makica? RADIŠA; Dobro je Makica. Dobro. ĐOŠA: Pozdravi je mnogo... RADIŠA: ’Oću... ’oću... hvala. ĐOŠA: Zdravo, ćale!

254