RTV Teorija i praksa

nastojali da svakako obezbede slušaocima radija utisak kao da se muzicira u uslovima studija! Na to nedvosmisleno ukazuje i tekst poziva na prvi javni koncert Nacionalnog orkestra Francuskog radija, izveden 13. marta 1934. u dvorani starog pariskog Konzervatorijuma, u Ul. Beržer. U tekstu poziva upozoravaju se posetioci da če se koncert prenositi preko talasa državnih radio-stanica i stoga se preporučuje publici ~da osigura najveću tišinu i da aplaudira samo posle izvodjenja komada”. Drugačije rečeno, zvučna slika trebalo je da bude čista, poput one koja se realizuje u studiju za emitovanje ili snimanje; ni traga od želje i nastojanja da se slušaocima prenese zvučna slika samog ambijenta, da im se dočara atmosfera koncertne dvorane, raspoloženje ili neraspoloženje okupljene publike. - Inače, program prvog koncerta Nacionalnog orkestra Francuskog radija sadržao je dela Mendelsona, Vebera, Debisija, Erlanžea, Dikaa, Betovena, te Poemu Ernesta Šosona i Džinove Sezara Franka, sa solistima Anrijem Merkolom (prvi violinist Nacionalnog orkestra) i pijanistom Lazarem Levijem. Kako se može zaključiti, program je ispunjavao čitavo veče i može se pretpostavljati da je naišao na znatno interesovanje slušalaca. Naravno da je izum magnetofona i njegova sve intenzivnija primena, naročito u radio-difuziji (u nas naročito počev od pedesetih godina), dovela do nesumnjivog usavršavanja simfonijskih orkestara radio-stanica i drugih njihovih sastava, što је rezultiralo i daljim unapredjenjem muzičke reprodukcije uopšte i omasovljivanjem drugih zvučnih zapisa - gramofonskih ploča i kaseta. Ali, magnetofoni su, kao što je poznato, iz radiofonske prakse istisli muziciranje uživo, u studijima, koje je neposredno prenošeno. Počela je tzv. hermetizacija radio-programa, tako da se može reći kako su se i muzičke i govorne emisije znatno izmenile. Sve se rešavalo snimanjima u studiju, što je, nesumnjivo, donelo i neke nove osobenosti koje su se prvenstveno ogledale u kvalitetu i sigurnosti emitovanja programa, kao i lišavanju od svake improvizacije, Ali, iu to vreme intenzivne primene magnetofona radio nije odustao od neposrednih prenosa sa muzičkih priredaba. Istini za volju, ti su prenosi proredjeni i, uglavnom se primenjuju kada u koncertnim dvoranama nastupaju radio-

48