RTV Teorija i praksa

trebalo reći diskretnije. Jedini čovjek koji me je tada razumjeo cijelo vrijeme i koji me je suštinski poznavao, to je bio Angel Miladinov kod koga sam se ja učila televiziji, učila životu. Sjećam se posljednje emisije Angelove kada je prenosio iz Pule, kada je bio taj incident sa Mirom Furlan, incident za druge. on je razumio, zapravo, što sam ja htjela reći. Ja vjerojatno nijesam tada bila u mogućnosti da kažem: znate, film Kiklop nije po svaku cijenu trebao dobiti nagradu, pa sam to rekla uz pomoć Mire. Slažem se da postoji moja određena televizijska agresivnost. Odnosno, nastojaću da kažem ono u što sam übjeđena, pa i na način koji se neće, možda, svakome dopasti. Zapravo, sve ovo što smo razgovarali je odgovor na pitanje - kakva sam ja. Ja sam osoba takva kakva sam - danas na televiziji, juče na televiziji... Mene se može u svakom trenutku smijeniti, jer mene bilo kakve hijerarhijske nepovredivosti ne štite. Mene nitko ne brani. Mene nitko ne napada. Ja samu sebe napadam i samu sebe branim. Može me se u svakom trenutku smijeniti, ali me se ne može promijeniti u tom smislu da sad govorim nešto u što nijesam übjeđena. A.Š.: Onda Vi imaie odličan siatus, Jer možete da radite takri kakri sre, što je danas veoma teško. S.L.: Veoma teško! Ja nemam odličan status. Ja se za taj status borim. Ja se borim da ne dopustim sebi da se korumpiram za nekakav maleni stančić, za nekakav maleni položaj, za sve ono što je efemerno, što nije suštinsko, životno. A.Š.: Da se korumpirate? Sta ste sre od te televizije dobili osim p/ate? S.L.; Najviše moguće: sebe! A.S.: Ko je plaćao sra Vaša putovanja u Pariz? U Angolu? S.L.: Televizija mi ništa nije plaćala. Ona me je čak u tim trenucima onemogućavala. Kada kažemo televtzija, onda tako kažemo skraćeno. Televizija pretpostavlja, ipak, određene Ijude. Kada kažem da 1974. godine tele\'izja nije željela dati dozvolu da odem na neplaćeni dopust i da upišem poslediplomske studije što sam željela upisati, jer sam smatrala da sam u profesionalnoj krizi...

216