RTV Teorija i praksa

kinetičke valere (geste, mimiku, emocionalni naboj sadržan u kriku i glasu, sugestivnost itd.) ali ga je zato učinio i prepoznatljivim, tj. povečao je stupanj denotativnosti. Taj novi trend prijelaza na clare et distincte izlaganje se posebno afirmirao nakon Gutenbergova izuma tiska, s čim počinje era nove tzv. tiskoslovne dominacije u komuniciranju,-da bi se u još večoj mjeri afirmirao u sadašnjem sistemu elektronskog komuniciranja na bazi digitalnog kompjutorskog diskurziviteta i, rekao bih, maksimalne preciznosti i jasnoče, zahvaljujuči sve večoj matematizaciji - simbolizaciji Ijudskog izraza, Povijesna analiza nam pokazuje još jednu činjenicu. Naime da je svaki epohalni hardverski sistem znatno utjecao na kvalitetu komuniciranja i govora. Pismo i tisak su tako osiromašivali govor svodeči ga na jednodimenzionalno (grafičko) simboličko kazivanje ,na bazi linearne (temporalnc) konstrukcije simbola. Međutim, radio i televizija kao suvremeni dominantni povijesni izrazi - mi razlikujemo, i to valja odmah na početku naglasiti, izraz (ono što sc posreduje, govori, prenosi: znanje, umjetnost, emocionaliteti od sredstva (medija, hardvcra kao tehnike koja mehanički prenosi ono što) - ponovno uspostavljaju jcdinstvo u govornom aktu. l2 Naime, suvremeni televizijski komunikator (novinar, političar, znanstvenik ili umjetnik) može da ravnopravno rabi kinetičke izražajne valere, zatim emocionalnu vhjednost Ijudskog nepatvorenoga glasa kao i grafičku simbolizaciju koju je izrazilo pismo. I to je povijesna vrijednost radijsko-televizijskog govora, budući da se ono što je vjekovima bilo razdvojeno ponovno spaja, pa čak kondenzira Ijudski izraz do neslučenih mogučnosti. Mislim da nije s tim u vezi preuzeto tvrditi da su upravo radio i tclcvizija omogučili današnji razmah lingvističke znanosti koja sve više zahvača jezik u njegovu totalitetu a ne, kao stara filologija, samo u pismoslovno-tiskoslovnoj komunikaciji, jer ovi novi mediji omogučuju koncentraciju Ijudskog izraza, posebno sintezu audio i video izražavanja. S obzirom na tu povijesnu činjcnicu mislim da lingvistika treba svc više i svc proučavati

109