RTV Teorija i praksa

Etimološki „model” (lat. moduš) mera, melodija, moda, ritam, granica koja priliči, umerenost, način. U konkretnom slučaju mi nećemo preuzeti nijednu odrednicu iz navedenog etimološkog fonda značenja pomenute reči, već ćemo se poslužiti tumačenjem pojma „model” kao analogona (posrednika) ..koji ima ulogu slike na koji se iz objekta preslikava izvestan broj njegovih osobina, odnosno .konačan broj njegovih elemenata i odnosa između tih elemenata'”. 6 U stvari, naš pojam modela zasnivaćemo na definiciji Julije Kristeve koja ovaj pojam restituiše na nivou formalnih sistema, određujući strukturu tog formalnog sistema kao izomorfnu, odnosno analognu „strukturi jednog drugog sistema”, u ovom slučaju kodifikovanog sistema radio-dramskog umetničkog dela. 7 Stoga iznaći teorijski model za semiološku analizu radio-dramskog umetničkog dela znači iznaći niz znakovnih analogona saobraznih strukturi radio-dramskog Znaka. Sam radio-dramski Znak nije ništa drugo do ~niz znakova koji su uređeni prema pravilima izvesne gramatike, odnosno koda”. Dakako, ovaj radio-dramski Znak je i „опо što saznanju prikazuje nešto što nije on sam”. (Upor. „Signum est id quod repraesentat aluid a se potentiae cognoscenti”). Onim pak što radio-dramski Znak nije on sam bavi se semiotička pođdisciplina - semantika, tj. disciplina koja se bavi odnosom između znaka i njegovog objekta. Nas će. međutim, interesovati samo radio-dramski kod nezavisno od kodova koji iz njega proističu u komunikativnom činu, Drugim rečima, nas interesuje gramatika radio-dramskog teksta shvaćenog kao Znak. i to Znak prvog stepena, neposredni Znak, ne dakle znak koji nastaje (označeno) unutar njegove realizacije. S gledišta teorije književnosti, pre\ ashodno s gledišta strukturalističke poetike (R. Bart, V. V. Ivanov) ovakvo polazište bilo bi pogrešno јег se na taj način može posmatrati samo tzv. prirodni jezik koji je po definiciji tako orijentisane poetike prvostepen znakovni sistem. Međutim nas ovde interesuje sintaktički kod (primarni) radio-dramskog dela unutar semiozisa shvaćenog kao „proces u kome nešto (neka jedinica) može da odigra ulogu znaka". Drugim rečima, zanima nas fenomen semiozisa u okružju radio-dramskog Znaka, što će reći semiozisa redukovanog na odnos između samih znakova (sintaktika). Druga dva odnosa, činioca semiozisa: pragmatiku i semantiku u ovoj analizi ostavljamo po strani. Pri tome smo svesni svih mogućih primedbi koje iz ovakvog stava proisliču. Na eventualne primedbe, odgovaramo: radio-dramsko umetničko delo je uvek Znak prvog stepena

10