RTV Teorija i praksa

ohavlja sainnmg ovih nahoja i pretvara ih u struju različitog napona, koja može direktno da se odvede па ekran monitora, emituje ili snimi na magnetsku traku ?a trenutno ili kasnije korišćenje. baš kao i kod audio magnetofona (ali пе i kod filma). : \eke od ovih tehnika su: Keving - hlendovanje. Blendosanje omogućava umetanje slike jedne kamere u -diku druge. K.od kolor blendovanja (chroma-кеу) boja sa jednog .лора" se uklanja stvarajući „rupu" u TV slici svuda gđe se na predmetu snimanja pojavi ta boja. Tada se slika sa druge kamere pojavljuje u tim ..rupama", Blendovanje se isto može postići ako se izbriše ili delimično zasenči deo slike jedne kamere. Video feedback. Ovaj postupak omogućava kameri da snima svoju sopstvenu sliku u monitoru kreirajući tako beskonačan niz apstraklnih slika. De beaming. Smanjujući napon neophodan da se proizvede jasna slika, pokretni objekti mogu da napuste senku, a pomoću boje mogu se izvanredno iznijansirati, Mikseri i generatori za speci/alne efekte. Oni omogućuju da se veći broj video-izvora poveže i izmeša. često na kompleksan način. Drugi vizuelni mediji se često koriste da bi se proširile mogućnosti televizije. Na primer, jedan ili više slajd ili filmskih projektora mogu istovremeno da se spoje sa TV kamerama, Ovo se zove filmski lanac. ' Konferencija „Ореп Circuits": An International Conference on the Future of Television", održana je januara 1974. godine u Muzeju moderne umetnosti u Njujorku (prim. prir.).

Allison Simmons, „Television and Art” u: D. Davis and Allisson Simmons, The new l clevision: A Public/Private Art, MIT Press, Kembridž, Masačusets, 1978.

Preveo s engleskog

Branislav Anđelić

86